PIŠE: Zoran Milivojević, psihoterapeut
Iako riječ „seksi” nikako ne ide uz riječ „dijete”, sve su prisutnije tendencije koje spajaju ova dva pojma, a koje su prepoznate kao „rana seksualizacija” ili „hiperseksualizacija” djece. Pod „seksualizacijom” se podrazumijevaju svi oni spoljašnji uticaji na dijete koji dovode do toga da ono u dobi koja tome nije primjerena postaje pretjerano zainteresovano za seks ili da sebe doživljava kao seksualni objekt ili da želi da bude seksualno privlačno.
Riječ je o procesu kojim se seksualnost kao odrasla tema nameće djeci kontaminirajući njihovo djetinjstvo i oduzimajući mu bezbrižnost i nevinost.
Zahvaljujući medijima dijete do puberteta upije na desetine hiljada seksualizujućih poruka koje „impregniraju” njegov nesvjesni um i utiču na njegovo kasnije doživljavanje i ponašanje. Kako djeca u odraslima nalaze uzore, ona imitiraju ponašanje svojih uzora bez stvarnog razumijevanja šta ono znači. Veliki broj djece ne nalazi uzore u svojim roditeljima ili stvarnim ljudima koje poznaje, već ih nalazi u medijima, filmu, televiziji i muzičkim spotovima, dakle kod onih kod kojih su naglašeni ljepota i seksualna privlačnost. Posljedica je da, na primjer, petogodišnja djevojčica oponaša omiljenu pjevačicu praveći iste seksi pokrete koje je kod nje vidjela, bez svesti da oni simbolišu seksualni čin.
Djevojčice ugroženije
Uzor iz medija nijesu samo odrasli, već i seksualizovana djeca koja šminkom, oblačenjem, pokretima oponašaju seksualno privlačne odrasle. Ne samo da se druga djeca lakše poistovjećuju s takvom djecom, već njihovo prisustvo u medijima djeci šalje poruku da je takvo ponašanje normalno i poželjno.
Opšte je mišljenje da su djevojčice mnogo više ugrožene od dječaka jer im okruženje od najranijeg uzrasta nameće imperativ da moraju da izgledaju i budu seksi da bi bile vrijedne i prihvaćene. Poruka je da će samo ako su seksualno privlačne doživjeti veliku ljubav, uspjeh i sreću. Koliko rano djeca upijaju ove stereotipe ukazuje jedno istraživanje prema kojem je značajan procenat djevojčica od šest i sedam godina nesrećno jer smatra da nemaju dovoljno vitko tijelo. Isti taj nametnuti ideal seksualno privlačnog izgleda dovodi kasnije, u pubertetu, do anoreksije i želje za estetskim operacijama.
Jedan od krivaca za seksualizaciju djece je njihovo prerano izlaganje pornografskim sadržajima na internetu. Već u predpubertetskom periodu veliki broj djece pod uticajem vršnjaka tajno odlazi na pornografske sajtove gdje stiče prve, iskrivljene predstave o seksualnom odnosu. Ovakav prerani „susret” sa eksplicitnim seksualnim scenama kod jednog broja djece izaziva preterano interesovanje za seks.
Nekada programi seksualnog obrazovanja koji nijesu dobro osmišljeni ili su zasnovani na nenaučnim, ideološkim pretpostavkama imaju kontraefekte, doprinoseći ranoj seksualizaciji naročito najmlađe populacije – onoj u vrtićima ili nižim razredima osnovne škole. Na primjer, ovih dana je jedan takav program u Velikoj Britaniji predmet oštrih roditeljskih reakcija i stručne polemike zato što djecu od šest do deset godina podučava samozadovoljavanju. U mnogim zemljama su ovakvi programi obavezni, a oni roditelji koji ne dozvoljavaju svojoj djeci da u njima učestvuju zato što se ne slažu s njihovim sadržajima bivaju oštro kažnjavani.
Neprimjereno ponašanje
Već kod predškolske djece se nekada može primetiti neprimereno ponašanje: dodiruju intimne djelove druge djece ili odraslih; trljaju se o druge osobe; oponašaju pokrete seksualnog čina; seksualno su agresivna prema drugoj djeci; vire kroz ključaonice kupatila ili klozeta; ponašaju se seksualno provokativno; stavljaju predmete u vaginu ili anus; i slično.
Jedna od kasnijih posljedica rane seksualizacije jeste da mladi sve ranije stupaju u seksualne odnose kada još nijesu emotivno sazreli da razumiju kompleksnosti međuljudskih odnosa. Rano seksualno iskustvo je za mlade „dokaz” da su odrasli i da više nijesu djeca. Njihova nezrelost često vodi u promiskuitet, pristajanje na seks sa značajno starijim osobama, sklonost ka polno prenosivim bolestima, neželjenim trudnoćama i slično. Posebno su ugrožena ona djeca koja nemaju dobar odnos sa svojim roditeljima ili kojima roditelji u ranijim fazama njihovog razvoja nijesu postavljali granice.
