Foto: Ilustracija
Smjenjivanje stanja budnosti i spavanja kod djece, kao i odraslih, predstavlja izraz biološkog ritma i bioloških potreba jednog bića. Čovjekov ritam spavanja i budnosti određen je unutrašnjim i spoljašnjim činiocima.
U toku rasta i razvoja novorođenčeta, odojčeta i djeteta dužina i dubina spavanja se mijenjaju. U prvim nedjeljama života novorođenče spava u intervalima od 19 do 20 sati dnevno, dok se postepeno faza spavanja smanjuje i krajem prve godine iznosi 13 – 14 sati dnevno. U prvim mjesecima života spavanje je tijesno povezano i sa ishranom – prvenstveno u prvim danima novorođenče spava kada je nahranjeno i sito, a budi se kada je gladno.
Postepeno, spavanje postaje manje zavisno od sitosti djeteta, a više postaje regulisano uslovima i navikama okoline. Roditelji, odnosno sredina u kojoj dijete živi nameću mu svoj ritam spavanja i budnosti, koji može ali i ne mora biti u skladu sa njegovim biološkim ritmom. Spavanje i budnost su tijesno povezani i sa razvojem ličnosti. Ukoliko okolina, u prvom redu majka, zadovoljava na odgovarajući način djetetove fiziološke i psihičke potrebe, odnosno ukoliko dijete postigne potrebno rasterećenje putem čula, osjećajnih draži i pokreta tokom dana, razvoj ličnosti će biti skladan, a ritam spavanja pravilan.
