Razvod privremeno destabilizuje porodicu, dovodi do promjena, usmjerava porodicu u drugom pravcu, mijenja porodični identitet, inicira nove porodične odnose, međutim ostaju psihološke veze koje su neraskidive, i uloge koje roditelji nastavljaju da imaju iako više ne žive zajedno. Procesu stabilizacije porodice doprinosi preuzimanje odgovornosti za odnose u porodici i savladavanje različitih zadataka koje razvod nameće: emocionalnih, roditeljskih, socijalnih, ekonomskih.
Većinu roditelja plaši odluka o vršenju roditeljskog prava. To što se vršenje roditeljskog prava povjerava jednom roditelju, ne znači da je taj roditelj bolji, već da u trenutku razvoda bolje odgovara na potrebe djetata. To ne umanjuje značaj roditelja sa kojim dijete ne živi. Sigurno je da i jedan i drugi roditelj imaju dobre i slabe strane koje utiču na vršenje roditeljskog prava, kao i da se o tome može razgovarati, pregovarati i dogovarati. Roditelji koji tako postupaju pokazuju djetetu da se o svim stvarima može razgovarati i da može uvijek dobiti podršku i pomoć roditelja.
