Da bi dijete moglo da razumije svijet oko sebe, i ono što se događa njemu samom, potrebno je da ima figuru odrasle osobe koja će biti spona između njega i svijeta, prije nego se osamostali za život. Majka (ili osoba koja brine o djetetu) je ta koja mu pomaže da dobije odgovore na pitanja: Kakvo je svijet mjesto? Da li je bezbjedno? Da li sam ja vrijedan nečeg? Da li se drugima može vjerovati?
Emocionalna veza između djeteta i osobe koja o njemu brine (najčešće majka) ostvaruje se pri samom rođenju. Ova vezanost ogleda se prije svega u potrebi za fizičkom i psihičkom blizinom staratelja. Dijete na različite načine privlači i zadržava pažnju odraslih, a odrasli takođe imaju razvijenu osjetljivost i potrebu da reguju na određena dječija ponašanja. Jedan od osnovnih načina na koji dijete ispoljava svoju potrebu da majka ili staratelj bude blizu jeste plač, zatim socijalni smijeh, dok sisanjem, privijanjem i praćenjem teži da održi bliskost.
