Koliko često kao roditelj čujete ovo pitanje? Kako vaše dijete podnosi dosadu, a šta vi uradite u tim situacijama? Da li možda spadate u kategoriju roditelja koji na ovaj zahtjev djeteta odmah kreću u razmišljanje i predlaganje igara kako bi se slobodno vrijeme djeteta upotpunilo nekim sadržajem? Ili ste ipak skloniji da „borbu“ sa dosadom prepustite djetetu?
Nekada je dovoljno da se samo zapitamo šta za nas same predstavlja dosada, a šta se u tim trenucima dešava kod našeg djeteta. Dosada svakako može predstavljati jednu vrstu stresa i učiniti da se osjećamo neugodno, ali je ona i važan faktor razvoja djeteta.
Ona predstavlja izazov za dijete zbog toga što u tim situacijama mora uložiti napor da nađe zabavu, da se organizuje, možda da potraži društvo ili da osmisli neku novu igru. Dijete tada pokazuje i razvija kreativnost, maštu, razmišlja o svojim željama, sklonostima i mogućnostima, ispituje svoje kvalitete, potencijale i talenat za razne vještine.
Ukoliko je slobodno vrijeme djeteta detaljno organizovano, a roditelj na svaki poziv „meni je dosadno“ umjesto djeteta traži rješenje problema, svakako da će u tom slučaju sputavati ogromnu pokretačku snagu dosade. Na prvi znak da je djetetu dosadno, većina roditelja reaguje tako što u ponudi ima već isplanirane aktivnosti ili u današnje vrijeme odmah ponudi neku tehnološku zanimaciju.
