Oba roditelja su važna za pravilan razvoj djeteta, a posao tate je da ono bude spretno i okretno, smatra dr Ranko Rajović autor NTC programa, dobitnik nagrade svetske Mense za razvoj društva u cjelini i predavač na Pedagoškom fakultetu u Kopru (Neouronake u vaspitanju i obrazovanju).

‘Nemoj tako’ i ‘Pusti ja ću’, su rečenice kojima veoma često tate ostavimo po strani tokom prvih dana bebinog života. O tome koliko je važna uloga oca i to od prvog dana života djeteta u intervjuu za portal Bebac govori dr Rajović.

Na Vašim predavanjima se često čuje i to da je upravo način na koji tata “barata” sa bebom izuzetan doprinos razvoju bebe. Koliko grešimo ako brigu o bebi prepustimo isključivo mami u tom najranijem periodu?

Dr Rajović: Ne mora da bude greška, ako je mama opuštena, ako nije preterano brižna, ali na žalost sve više, mame postaju brižne, uplašene, previše zaštitničke. To je nekako i normalno prvih godinu dana, možda i dve godine, jer to je period fiziološke, biološke manipulacije i dijete to koristi, na primjer zaplače i mama dolazi uvijek prije tate, ili kada padne prilikom prohodavanja, skoro uvijek mama prva priskače da podigne dijete… beba vidi, mama je tu kad ima neki problem, ali beba vidi i nešto drugo, mama je tu i kad nema problema. To je do druge godine normalno, ali kasnije može da stvori probleme u odnosu mama, tata, dete. Upravo tu se vidi tatina uloga, jer tata bi morao da bude protivteža pretjeranom zaštićivanju. Kada pričamo o tome, moramo da znamo da je zaštićivanje dobro i korisno, ali prezaštićivanje može oštetiti razvoj djeteta.

Prve tri godine su izuzetno važne za cjelokupan razvoj djeteta, koju ulogu u razvoju inteligencije ima mama, a koju tata u periodu ranog razvoja djeteta?

Dr Rajović: Za razvoj mozga, tj. povezivanje različitih regija važni su pokreti, jer nervni putevi i veze između neurona se formiraju pokretom. Značaj pokreta se bolje vidi ako objasnim da živa bića koja nemaju kretanje, nemaju neurone (biljke), a živa bića koja se kreću imaju neurone. Najsloženiji nervni sistem ima čovjek i po toj analogiji jasno je da smo mi ljudi, živa bića stvorena za kretanje, tj. razvoj mozga u velikoj mjeri zavisi od kretanja. Kada kažem kretanje, ne mislim samo na hodanje, nego na skoro svaku motoričku aktivnost (gledanje lijevo desno, gore dolje, zatim okretanje glave, okretanje tijela, puzanje, razvoj fine motorike, skakanje, rotacija, ravnoteža itd).

On dalje navodi da sazrijevanje nervnih puteva, ili mijelinizacija, kreće od glave prema nogama i da se prvi važni nervni putevi aktiviraju pokretima očiju lijevo desno. Zato je važno da soba bude sa kontrastima, a ne roze ili plave boje.

Dr Rajović: Interesantno je da tatu pustimo da kupuje i opremi dječiju sobu, sigurno neće kupiti roze ili plavu sobu, jer je većini očeva to nebitno. Sljedeći nervni putevi koji sazrevaju su za okretanje glave, a u tom periodu beba nema jake mišiće i ne može da drži glavu. Tu se opet pravi nova greška, recimo tata drži bebu na rukama, okreće je, drži je za noge i okrene naopačke, ali mama to ne dozvoljava, pa ponekad i slaže tatu i objašnjava da se beba tako ne nosi. Onda mama „uči“ tatu kako se nosi beba, pa možemo videti komične situacije kada tata nosi bebu sa dve ruke, na tri tačke oslonca, kao da se radi o transportu pacijenta, drži glavu bebe na dlanu i fiksira glavu da se ne pomeri ni levo ni desno ni za milimetar. Kada pitam roditelje, ko je vama rekao da se tako nosi beba, odgovaraju – pedijatar. Naravno to nije tačno, pedijatar je rekao držite glavu, a ne fiksirajte glavu. Tako da je bolje objasniti roditeljima da se glava bebe pridržava, jer ako kažemo da se drži, oni će obično uraditi malo više, a to malo više je prezaštićivanje i to je štetno.

On napominje da se puno takvih grešaka napravi od rođenja do pete godine i na taj način se usporava ili oštećuje razvoj pojedinih regija mozga.

Dr Rajović: Na predavanjima i seminarima pokažem oko 20 tipičnih grešaka roditelja, a to se može naći i na sajtu ntcucenje.com gde su svi tekstovi otvoreni i besplatni. Za roditelje sam napisao dve knjige IQ djeteta briga roditelja i Razvoj inteligencije kroz igru, kako bi roditeljima na jednostavan i praktičan način pokazao kako pomoći djetetu da razvije svoje biološke sposobnosti.

Šta se dešava u bebinom mozgu kada se igra sa tatom?

Dr Rajović: Beba uči kroz interakciju i zajedno uz maminu i tatinu pomoć, napreduje i razvija se. Ponašanje mame i tate prema djetetu nije isto, a ta različitost je važna za pravilnu stimulaciju. Tata polako unosi svoje elemente (koji nijesu uvijek po volji mame) u razvoj djeteta. Dobar primjer je kada recimo tata uzme svoje trogodišnje dijete, pa ga baca i dijete uživa, smije se, širi ruke i sa sigurnošću pada nazad na tatine ruke koje amortizuju pad djeteta, polako ga spušta i ponovo baca u vis. Instiktivno, bez puno razmišljanja neke mame reaguju, jer se plaše za sigurnost djeteta. Sjećam se kada sam jednom na predavanju prije nekoliko godina rekao mamama, pustite tatu da se igra sa djetetom, nisam čuo da je nekom tati ispalo dijete. U tom momentu, jedna mama je rekla – nisam doktore ni ja čula da je nekom tati ispala beba, ali da Vam kažem nešto. Moj muž se jednom malo više zaigrao pa je beba udarila u plafon! Uslijedio je smijeh svih prisutnih, pa sam pitao da li je beba ispala. Kaže mama, nije… uspio je da je uhvati. Tada sam objasnio, nije posao mame da zabrani tati da se igra sa djetetom, nego da pazi da se tata ne zaigra.

Danas su, na žalost, razvodi sve češći, ima puno samohranih majki, a očinstvo se veoma često svodi na alimentaciju. Da budemo potpuno otvoreni, šta ako nema tate? Ako je tata odsutan zbog posla, razvoda ili sl? Ko može da zameni tatu?

Da, to je sve češće problem, a kako stvari stoje biće toga još više. Moramo raditi edukaciju roditelja, da shvate koliko su oba važna za pravilan razvoj djeteta. Muškarci i žene imaju drugačiji biološki sklop, prije svega hormona koji određuju njihovo ponašanje. Evolutivno, svako je davao svoj doprinos razvoju djeteta i kroz vjekove se mozak u toj interakciji razvijao. Tata je vodio dijete u prirodu, učio ga raznim vještinama, a toga je danas sve manje. Često kažem roditeljima, posebno tatama – vaš posao je da dijete bude spretno i okretno. Nažalost okruženje se brzo mijenja, pojavljuju se nove tehologije (koje jesu korisne, ali mogu biti i prilično opasne i štetne za razvoj djeteta), a mozak ima razvojne etape i obrazce po kojima se razvija hiljadama godina. Sve je manje kretanja, dijete je često prezaštićeno, brakovi se razvode, a onda dijete odrasta u prvim godinama života bez oca. Najbolje da su tu oba roditelja, ali ako već nijesu, onda je dobro da je tu prisutan neki muškarac koji voli dijete, ujak, neki rođak, prijatelj. Upravo ovih dana je aktuelan primjer košarkaša Toronta (šampioni NBA lige), Freda Vanvlita, koji je odrastao bez oca, uz traumatično saznanje da je otac ubijen. Majka je brinula o njemu, vodila ga je na treninge košarke, tamo se sprijateljila sa trenerom koji je kasnije i postao očuh. Trenirao je Freda kao svoje dijete, posvetio mu svo slobodno vreme, ustajali su ujutro u 6 sati i išli na trening pre škole, puno su radili svaki dan i Fred je izrastao u vrhunskog košarkaša, koji je bio jedan od ključnih igrača u osvajanju NBA titule.

Tokom trudnoće tate se često osjete zanemareno jer su beba i mama fizički odvojeni. Ali to ne znači da tata ne prolazi takođe kroz veoma intenzivan preobražaj u nastajanju nove roditeljske uloge. Kako tata postaje tata, i koja je njegova uloga tokom trudnoće?

Dr Rajović: Da, to je tačno, ali ne mora da bude tako, jer i tata treba na neki način da bude uključen. Nedavno sam organizovao seminar na kojem mi je jedan bračni par preneo svoja iskustva. Naime budući otac Luka je ranije slušao neka moja predavanja kada sam govorio o prenatalnoj stimulaciji, tako da kada je žena rekla da je trudna – on se aktivno uključio u toj prenatalnoj fazi. Razgovarao je sa djetetom, pričao priče, naravno dodirovao ga preko maminog stomaka, a takvu komunikaciju je nastavio i kada se dijete rodilo. Provodio je puno vremena uz njega, pričao, čitao, vodio „ozbiljne razgovore“ i dijete brzo napreduje, mnogo brže od svojih vršanjaka, progovorio je prije nego što je prohodao, sa dvije godine sklapa pune rečenice i izvodi zaključke.  Ima puno primjera, ali iz ovog jednog se vidi da je važno da oba roditelja komuniciraju sa djetetom, još u toku trudnoće, posebno kada znamo da su čula formirana već u šestom mjesecu trudnoće, tako da fetus čuje (ne čuje kao mi, ali čuje specifičnu frekvenciju i osjeća da mu se roditelji obraćaju). Isto tako i poslije rođenja djeteta, tata treba da aktivno učestvuje u razvoju djeteta, da uveče čita knjige, da priča priče, da nauči dijete da igra Čovječe ne ljuti se, kao i druge društvene igre kada za to dođe vrijeme. Mi smo u NTC timu dali naš doprinos i napravili igre NTC tablić, NTC šah i Zeleno je više, kojima aktiviramo duboku pažnju, misaone procese, djeca povezuju, analiziraju, razvijaju finu motorku (koja je važna za razvoj i povezivanje različitih regija velikog mozga).

NTC šah je i nagrađen kao najbolja igarčka za duboku pažnju u Erasmus projektu EU NTC for all.

Da li Vam se čini da su roditelji danas napeti i možda previše zabrinuti oko vaspitanja djece? Šta biste Vi preporučili mladim roditeljima?

Dr Rajović: Roditeljstvo je lijepo, nema tu mjesta napetosti i pretjeranim brigama, roditelji treba da se edukuju i nauče kako da izbjegnu zamke koje će neminovno stajati na djetetovom putu, posebno danas kada smo svjedoci brzih promena okruženja.

Posvećenost s ljubavlju i strpljenjem nesagledivo su značajni u razvoju djeteta. Ako poštujemo ovaj princip, ne možemo pogriješiti.

Izvor: Bebac.com