Tačan broj osoba sa autizmom u Crnoj Gori nije poznat, osim da je kroz Centar za autizam u posljednje dvije godine prošlo 75 djece kojima je postavljena ta dijagnoza.

Međutim, taj broj prema riječima direktorice ove ustanove Nađe Ševaljević mnogo je veći, jer autizam kod većine mališana još nije otkriven.

Ona za Pobjedu, povodom Međunarodnog dana autizma koji se obilježava danas, poručuje da je za postizanje veće funkcionalnosti ključno da se sa tretmanom djeteta koje ima autizam krene što ranije, a preporuka je do pete godine.

“Utvrđivanje poremećaja na ranijem uzrastu je značajno kako bi se djetetu što ranije omogućila stimulacija razvoja, jer su trada rezultati optimističniji”, pojasnila je Ševaljević.

Govoreći o simptomima koji mogu da navedu roditelje na sumnju da dijete ima autističan poremećaj, ona navodi izostanak komunikacije sa okolinom, nerazvijen osjećaj za igru, karakteristično ponašanje koje se ogleda u ponavljanju…

“Pojedinci sa poremećajima autističnog spektra moraju pokazivati simptome od ranog djetinjstva, čak i ako nijesu prepoznati. Na uzrastu od dvije godine roditelji obično prepoznaju usporen govorno-jezički razvoj ili izostanak govora, što predstavlja povod za obraćanje pedijatru i službama mentalnog zdravlja”, kazala je Ševaljević.

Ona ističe da roditelj treba da gleda kako dijete komunicira sa sredinom. Zabrinjavajuće je, kako ističe, ako dijete ne pravi kontakt očima (dok ga npr. hranite), ne odgovara vam osmijehom na vaš osmijeh, ne odaziva se na poziv ili na poznate zvuke.

“Jedan od spoljašnjih prezentacija autizma je kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju. To je najčešće baš to doba kad nam se roditelji obraćaju za pomoć. Međutim, ne mora svako kašnjenje u razvoju govora da nam ukazuje na autizam. Autizam je problem u komunikaciji i socijalnoj interakciji i nije povezan samo sa kašnjenjem u govornojezičkom razvoju, čini ga još spektar simptoma koje uzimamo u obzir u procesu dijagnostike”, naglašava Ševaljević.

Dijagnoza autizma, prema njenim riječima, najčešće se postavlja nakon duže, u nekim slučajevima i višegodišnje opservacije i rada sa djetetom.

Komentarišući primjedbe pojedinih roditelja da logopedi sa djecom rade svega pola sata, od čega pola vremena provedu u razgovoru sa njima, ona kaže da prvi logopedski tretman traje 45 minuta.

“Za to vrijeme se uzimaju podaci relevantni za procjenu govornojezičkog razvoja i vrši procjena i stimulacija govora. Naredni tretmani logopeda traju 20 ili 30 minuta, u zavisnosti od vremena koje je propisao pedijatar, što i odgovara optimalnoj pažnji djeteta na ranom uzrastu”, kazala je Ševaljević.

Izvor: Pobjeda