Uloga roditelja ključna je u slučajevima maloljetničke delinkvencije jer svaka od vaspitnih mjera koje se izriču, uključuje njih i njihovo postupanje, a kada oni nijesu svjesni težine počinjenog djela njihovog djeteta ono se često nađe u još većem problemu, objašnjavaju stručnjaci.

Psihološkinja Marija Babić koja radi sa maloljetnicima u Centru za socijalni rad Podgorica pojasnila je u Bojama jutra TV Vijesti da se prema maloljetnicima koji su krivično neodgovorni sprovodi savjetodavni rad i praćenje.

Prema njenim riječima, centri za socijalni rad se trude da preventivno djeluju ali i nakon što maloljetnik izvrši krivično ili prekršajno djelo oni prate porodicu.

“Nema pravila, ali isto je bitno iz kakvog porodičnog miljea dolazi maloljetnik. Nekada maloljetnici iz najfunkcionalnijih porodica vrše krivična djela. Isto tako, desi se da djeca iz nešto manje funkcionalnih porodičnih sredina nikada ne dospiju na evidenciju niti centra, niti sudstva i tužilaštva“, kazala je Babić.

Babić navodi da se nakon vaspitne mjere, u zavisnosti od težine krivičnog djela, maloljetnici prate najmanje godinu dana, pogotovo ako je u pitanju nasilje.

„Po završetku mjere mi nastavimo da minimum godinu pratimo maloljetnika i njegovu porodicu. Zovemo ih na savjetodavni rad ili kontaktiramo putem telefona“, kazala je ona i dodala da ukoliko stručni radnik procijeni da je situacija pod kontrolom onda prekidaju rad.

Kako kaže, olakšavajuća okolnost kod porodica koje su funkcionalne je što se u praksi pokazalo da nakon završetka vaspitne mjere one bolje sarađuju.

Babić tvrdi da se uvijek skreće pažnja roditeljima koliko je njihova uloga tu bitna. Nekada roditelji shvate u kakvom je problemu njihovo dijete, a nekada ne.

„Imate roditelja koji su izuzetno kritički nastrojeni prema djeci pa i kada se javi neki manji problem, ukoliko se dijete našlo u nekoj grupici pa možda čak i nevino bilo, oni budu jako strogi prema njemu, kažnjavaju ga, dolaze u centar, traže savjete kako da postupaju na pravi način“, kaže ona.

Smatra to ohrabrujućim jer se roditelji zaista trude.

Primjećuje da sve češći slučajevi vršnjačkog nasilja pokazuju da se ovaj problem ne rješava na pravi način.

Ona smatra da je veoma bitna saradnja škola sa centrima za socijalni rad.

Prema riječima advokatice Ane Stanković Mugoša, sudovi i tužilaštva izuzetno hitno postupaju u postupcima koji se vode prema maloljetnicima. Ona navodi da su sudije, tužioci i advokati prošli određene specijalističke obuke za ovu vrstu postupaka.

„Postupak se vodi tajno, bez prisustva javnosti, kako bi se ipak povelo računa o ličnosti maloljetnog lica i da ne bi samo vođenje postupka ostavilo na njega neke nepovoljne posljedice“, pojasnila je ona.

Stanković Mugoša dodaje da se često dešava da je i oštećeni maloljetna osoba pa je neophodno zaštititi i oštećenog u postupku.

Kako kaže, postupak može trajati od par mjeseci do par godina, u zavisnosti broja maloljetnika i složenosti predmeta.

Nakon sprovedene kazne ili vaspitne mjere koja je izrečena, centar za socijalni rad nadzire počinioca.

Advokatica kaže da je zakon izuzetno dobro napravljen i da postoji čitav dijapazon kazni i vaspitnih mjera.

„Ako je prvi put izvršeno krivično djelo onda se ide sa blažom kaznom, ako se radi o povratniku u tom slučaju se ide sa težom kaznom“, pojasnila je ona.

Jedna od najtežih kazni je maloljetnički zatvor i ona se može izreći osobama od 16 do 18 godina starosti.

Kaznu maloljetničkog zatvora služe u ZIKS-u ali su odvojeni od punoljetnih osoba.

“Ako se desi da postoji samo jedan maloljetnik tamo, ipak da ne bi psihički trpio zbog samoće, tada boravi sa nekim punoljetnim licem koje je osuđeno za neko blaže krivično djelo koje ne bi moglo imati neke negativne posljedice na dalji razvoj tog maloljetnog lica”, pojasnila je ona.

Advokatica tvrdi kaže da nigdje u svijetu djeca ispod 14 godina ne mogu biti sankcionisana.

Sa djecom koja su krivično neodgovorna, kaže Babić, jedino može da se radi savjetodavno.

Kako kaže, pravila za primjećivanje da nešto nije u redu nema već je to neko odstupanje od uobičajenog ponašanja što će najbolje roditelj znati.

“Nekada zaista to ponašanje može biti vidljivo kući, a i ne mora biti. Nekada su roditelji u nevjerici da se njihovo dijete tako ponaša u školi”, kazala je Babić.

Ona dodaje da bi prema pravilu probleme trebalo prvo rješavati na nivou škole i da je potrebno jačati psihološko-pedagoške službe.

Babić tvrdi da škole obavještavaju centar za socijalni rad ne samo kada maloljetnik vrši neko krivično djelo već i kada izostaje iz škole, ima određeni broj neopravdanih izostanaka, kada je neocijenjen iz velikog broja predmeta, kad se smanji ocjena iz vladanja i slično.

„Naročito ukoliko i oni sami negdje sumnjaju da postoji problem u porodici. Tada mi pozivamo porodicu i maloljetnika i obavljamo rad sa njima i dalje postupamo u skladu sa zakonom u zavisnosti od svakog pojedinačnog slučaja“, pojasnila je ona.

Dodaje da je ohrabrujuć podatak da su u najvećem broju slučajeva roditelji ti koji primijete i prijave o bilo čemu da se radi.