Mnogi parovi reći će da su dugo bili nesretni i otuđeni u braku, ali da su razvod odlagali zbog djece, odnosno kako njihova mala djeca ne bi previše patila. Studije pokazuju da će tinejdžeri puno više patiti zbog razvoda i odvajanja od jednog roditelja, nego mala djeca.

Rezultati studije koju je sproveo University College London su pokazali da što su djeca starija, to je veći rizik da će se upustiti u neželjena ponašanja i neposlušnost, a u čijoj je pozadini povrijeđenost nastala tokom razvoda njihovih roditelja.

Studiju je sprovedena na uzorku od 6.000 djece u Ujedinjenom Kraljevstvu, a istaživači su proučavali mentalno zdravlje djece od tri, pet, sedam, 11 i 14 godina.

U jednoj grupi su bila djeca razvedenih roditelja, a u drugoj djeca čiji roditelji nijesu bili razvedeni.

Proučavali su poteškoće u psiho-emocionalnom području poput lošeg raspoloženja, naglih promjena raspoloženja, napetosti i anksioznosti, socijalne izolacije i problema u ponašanju.

Rezultati su pokazali da što su djeca bila starija, problema je bilo više. Djeca starosti od sedam do 14 godina najviše su patila zbog razvoda roditelja i imala najizraženije emocionalne probleme, u odnosu na djecu istih starosnih grupa čiji se roditelji nijesu razveli. Psiho-emocionalni problemi javljali su se bez obzira na ekonomski status porodice, odnosno kako kod onih iz bogatijih, tako i kod onih iz siromašnijih obitelji.

Kod djece mlađe od sedam godina, nije bilo nekih značajnijih razlika u ponašanju ili emocionalnim poteškoćama kod djece razvedenih i nerazvedenih roditelja.

Psiholozi i psihijatri koji rade s parovima u razvodu i njihovom djecom, kažu kako to nema veze sa uzrastom djeteta. Očekivano je da tinejdžeri teže podnose razvod jer su ionako u uzrastuu koji tek razvija racionalno i razumno razmišljanje, kad su pod velikim pritiskom od strane vršnjaka, očekivanja, pronalaska sopstvene individualnosti, ali i osjećaja pripadnosti grupi.

Pubertet je sam po sebi težak, a ako tu još dodamo ružni razvod roditelja, nekomunikaciju među članovima porodice, strah od gubitka roditeljske ljubavi i sigurnosti, vjerovatnije je da će kod starije djece doći do problema u ponašanju.

Najvažniji faktor, prema njihovom iskustvu, koji utiče na to hoće li dijete imati emocionalnih ili problema sa ponašanjem je kako roditelji prezentuju sebe u procesu razvoja i koliko iskreno govore o svojim emocijama. Tinejdžeri su pametni i mogu shvatiti da se njihovi roditelji više ne slažu i ne mogu više biti zajedno. Važno je kako će roditelj, svaki zasebno, upravljati svojim osjećanjima i kako će razgovarati s djetetom. Starija djeca obraćaće pažnju najviše na to kako roditelj sebe percipira i doživljava kao stranku u razvodu. Da li se roditelj predstavlja kao nemoćan, povrijeđen, jadan, slab ili je “odrastao” u smislu da je čvrst, odgovoran, stabilan, iako je tužan i razočaran.

Otvorena komunikacija s djecom je najvažnija komponenta, kažu psiholozi, i to bez obzira na uzrast djeteta.

Djeci, bez obzira koliko godina imaju, mora se jasno staviti do znanja da nijesu oni uzrok razvoda i da nijesu učinili ništa loše. Treba ih se uvjeravati da su voljena i da će biti voljena od oba roditelja te da imaju podršku i pomoć i dalje, iako roditelji više ne žive u istom domu. Pri tome treba biti iskren i slušati što djeca osjećaju i misle.

Izvor: klinfo.rtl.hr