Postporođajna tuga pogađa oko 90 odsto porodilja

Foto: Ilustracija

Postporođajna depresija pogađa oko 15 odsto porodilja, a postporođajna tuga, kao kratkotrajno stanje tuge na novonastale obaveze majčinstva, javlja se kod 90 odsto njih, objašnjava psihijatar Mladen Rebić agenciji MINA.

Rebić je pojasnio da je postporođajna depresija specifičan poremećaj raspoloženja, koji se ispoljava do godinu nakon porođaja.

“Po definiciji, depresija traje duže od dvije sedmice, a odlikuje se osjećajem beznađa, bespomoćnosti, gubitkom životne energije, pojačanim zamorom, padom interesovanja i zadovoljstava, žalbama na tjelesnu problematiku, negativnim sjećanjem na prošlost, pesimističkim stavom na sadašnjost i budućnost, lošem kvalitetu sna, promjenama apetita”, pojasnio je Rebić.

Kako je kazao, postporođajna depresija karakteriše se navedenom simptomatologijom uz specifičnosti depresivnih razmišljanja o poželjnom majčinstvu, neprestalna okupacija i održavanje negativnih misli  o (ne)adekvatnom emotivnom vezivanju za bebu i osjećajem straha od predstojećih obaveza.

On je kazao da se postporođajna depresija javlja kod oko 15 odsto porodilja, a treba je razlikovati od postporođajne tuge („baby blues“), koja je značajno češća i javlja se kod oko 90 odsto.

“Postporođajna tuga se javlja kao kratkotrajno stanje tuge na novonastale obaveze majčinstva, očekivanja, zahtjeve sredine, pomjeranja fokusa narcisoidne pažnja sa sebe”, naveo je Rebić.

Prema njegovim riječima, uzroci postporođajne depresije su višestruki, nejednako zastupljeni kod pojedinih porodilja.

“Prije svega treba pomenuti biološke, izazvane padom ženskih polnih hormona estrogena i progesterona, sa posljedicom pada nivoa serotonina i noradrenalina – “hormona sreće” na receptorski značajnim mjestima u mozgu”, kazao je Rebić.

Kako je naveo, od psiholoških faktora treba pomenuti iracionalne stavove prema novonastalim očekivanjima, obavezama i željama vezanih za majčinstvo.

Oni se, kako je pojasnio karakterišu pretjeranim i rigidnim uvjerenjima, misaonom preuveličavanju tegoba, sklonošću ka katastrofiziranju, nemogućnošću tolerancije na novonastale obaveza i drugim.

“Pomenuta iracionalna uvjerenja su i cilj djelanja u sklopu psihoterapeutskih intervencija sa težnjom mjenjanja u zdravija uvjerenja koja su većinom realna, logična i korisna, a samim tim i spona izlaska iz depresivnih razmišljanja”, rekao je Rebić.

Prema njegovim riječima, sociološki faktori vezani su prije svega za lošu partnersku podršku i nizak socio – ekonomski status.

“U prevazilaženju postporođajne tuge značajna je podrška partnera i porodice. Potrebno je razumjeti tužnu osobu, pomoći joj u predstojećim zaduženjima, i podržati je u aktivnostima, radi pomjeranja fokusa pažnje na obaveze, a ne na tugom prebojena razmišljanja”, poručio je Rebić.

On kaže da treba razlikovati blage, umjerene i teške depresije, sa ili bez psihotičnih simptoma.

Kod lakih i umjerenih depresija pomenute tegobe su slabije izražene, kada je nakon procjene stručnjaka preporučena psihoterapija i/ili ljekovi. Za teške depresije pored psihoterapeutskih i farmakoloških protokola, često je potrebna i hospitalizacija.

Teške depresije nijesu česte, ali ih treba ozbiljno shvatiti, i isključiti prilikom psihološkog ili psihijatrijskog pregleda.

“Radi diferencijacije pomenutih oblika tuge i depresije obratiti pažnju na dužinu trajanja tuge (više ili manje od dvije nedjelje), kvantitet pomentih depresivnih ispoljavanja, kao i mogućnost postojanja najtežih simptoma kao što su: halucinacije, paranoja, suicidalne misli, homicidalne misli (čedomorstvo), koje spadaju i u domen teškog postporođajnog psihotičnog ispoljavanja”, rekao je Rebić.

On je naveo da je potrebno potražiti stručnu pomoć da bi se spriječio nastanak ili razvoj težih oblika postporođajne depresije.

“Javite se i ako tuga dugo traje, imate suicidalne misli, povučeni ste ili uznemireni toliko da vam to remeti obaveze. Ponekad nije dovoljno sopstveno zalaganje, kao ni prijeko potrebna podrška porodice, partnera. Nije sramota biti tužan”, poručio je Rebić.

Treba znati da ne možemo uticati na nastanak pojedinih psiholoških stanja, ali aktivacijom i zalaganjem težimo da problem prije prođe, da simptomi budu blaže izraženi.

“Rođenje bebe nije samo osjećaj sreće, već skup različitih emocija, počev od brige, povremenih strahova, ljubavi, zadovoljstva”, naveo je Rebić.

On je poručio porodiljama da teže da usklade novonastale obaveze oko bebe.

“Tražite pomoć od partnera i porodice. Ne ‘izgarajte’, majčinstvo dugo traje. Nađite vremena za kratke, ali prijeko potrebne relaksacione šetnje, možda i vježbanje”, poručio je Rebić.

On je savjetovao majke da vode računa o pravilnoj ishrani.

“Izbjegavajte poroke (alkohol, kafu, cigarete). Druženje sa prijateljima je ljekovito. Uključite partnera u obaveze. Mudro, nađite vremena jedni za druge”, zaključio je Rebić.

Izvor: MINA

SOS linija baner

Nedjelja štednje

Comments

    • Tanja Kalezic Klikovac u pravu ste, ako ne sta drugo da nam ove med sestre i negovateljice malo obuce da prepoznaju ove simptome jos u porodilistu, da znaju kako da se nose sa njima, jer nikad necu zaboraviti vrijedjanje na istom, zbog simptoma baby blues-a kojih sam i sama bila svesna.

    • Maja Golovic Rasovic Zao mi je sto ste imali takvo iskustvo! Dosta nas je to dozivjelo! Porodilje bi trebale imati bolju paznju! Stanje jeste bolje, ali treba teziti da bude jos bolje!

Leave a Reply