Generacija nazvana milenijalci danas su mladi roditelji koji koriste “pametnu” tehnologiju u podizanju svojih beba. To nije čudno ako se uzme u obzir da su i oni sami odrastali u tehnološkom okruženju i od kad znaju za sebe koriste mobilne i pametne telefone, kompjutere, laptopove, gadžete i aplikacije. Sada kad postaju roditelji, dječije sobe pretvaraju u prave male centre podataka.

U prošlim generacijama mame su pribjegavale raznim tješilicama za svoje bebe, najčešće u vidu plišanih igračaka, dekica ili tihe umirujuće muzike. Danas bebe imaju sve to, ali i gadžet kao što je, na primjer, pametna čarapica koja koristi pulsnu oksimetriju kako bi kod bebe mjerila nivo kiseonika, srčani ritam i temperaturu.

BBC prenosi iskustvo mame Lindsay Elliot koja je razvila anksioznost zbog odvajanja od svoje kćerkice Hazel, pa je odlučila kupiti tu pametnu čarapu za 300 dolara (oko 260 eura).

“Uvijek sam imala strah da će ona jednostavno prestati da diše. Bila sam jako anksiozna zbog toga, pa je mjerač nivoa kiseonika jako pomogao”, objašnjava Lindsay.

Pomogao je jer je sada mogla da ostavi bebu s dadiljom i bude mirna, sve dok je beba na sebi nosila gadžet koji je njenom pametnom telefonu neprestano slao informacije o nivou kiseonika u bebinom tijelu.

Lindsay je samo jedna od ogromnog broja milijenijalaca koji svoje bebe okružuju sličnim tehnologijama. Oni su navikli da dobijaju povratne informacije o svakom aspektu svoje dnevne rutine. Milenijalcu oduvijek koriste aplikacije i nose gadžete kako bi mjerili učinke vježbanja, dužinu spavanja, ishranu i broj unešenih kalorija ili, na primjer, učinke na poslu. Stoga je za njih praćenje povratnih informacija o razvoju i stanju bebe u svakom trenutku, potpuno prirodni nastavak takvog načina života.

To su prepoznali i proizvođači. Njihova računica je sljedeća: Svake sedmice rodi se 2,5 miliona djece u takozvanoj Generaciji Alfa. Ako se saberu sva djeca rođena i koja će tek biti rođena u toj generaciji (obuhvata sve rođene između 2010. i 2025. godine), industrija može računati na dvije milijarde potencijalnih korisnika.

Novi pametni proizvodi za bebe uključuju gotovo svu opremu i potrepštine za bebe – bočice, kašičice, igračke, pelene, krevetiće, sjedišta za auto, kolica, odjeću… Nekima od tih proizvoda osnovna je namjena da smanje stres kod roditelja, a nekim drugima da automatizuju procese i rade umjesto roditelja. Mnogi zadaci, poput pripreme bočice mlijeka, mjerenja temperature, uspavljivanja, više se ne rade intuitivno i “ručno”, već su automatizovani i na usluzi roditeljima.

Primjer jednog takvog gadžeta je inteligetni monitor hranjenja koji se učvrsti na dno bočice i šalje povratne informacije putem Bluetooth-a roditeljima na njihov pametni telefon. A informacije su – koliko je ml beba popila, koja je bila temperatura mlijeka, pod kojim je uglom beba držala bočicu dok je pila, koliko je kalorija dobila. Svi podaci se bilježe u aplikaciju pa roditelji imaju istoriju hranjenja. Ono što su nekad radili intuitivno i pamtili, sada za njih radi mali uređaj i pamti umjesto njih.

Jedna kineska firma razvija uređaj koji će pratiti mokrenje bebe i na vrijeme upozoriti roditelje da je vrijeme za mijenjanje pelena kako beba ne bi dobila pelenski osip ili infekciju urinarnog trakta. Jedna druga firma razvija baby monitor koji će razlikovati različite vrste plača kod bebe i objasniti roditeljima što beba želi na osnovu zvučne analize i izračunavanja vjerovatnoće.

Milenijalci shvataju da ti uređaji i aplikacije nijesu nužnost, ali njihova generacija jednostavno je uzbuđena oko svake tehnološke inovacije i novosti i traže načine da sebi olakšaju život. Oni očekuju da industrija dalje razvija platforme i sve naprednije aplikacije. Žele da se riješe svojih napetosti, vjeruju u mjerne podatke više nego svojoj intuiciji. U tome vide način da se opuste, odnosno da bez velikih briga provode vrijeme sa svojom bebom.

Medicinski, emocionalni i psihološki efekti takvog stila roditeljstva tek trebaju da se istraže, a među stručnjacima ne postoji konsenzus. Neki smatraju da uređaji za praćenje uništavaju roditeljsko razumijevanje specifičnih potreba njihove bebe. Naime, bebe uče kako da regulišu svoje emocije kroz tzv. koregulaciju, odnosno trebaju im roditelji i staratelji preko kojih upijaju znakove. Kada mama bebu nosi na rukama i tješi je šaputanjem i poljupcima, beba dobija i uči mnogo na psiho-emocionalnom području. Krevetić, sjedaljka ili dekica koji zuje, ljuljaju i “tješe” bebu, ne mogu bebi dati ono što može interakcija s mamom.

S druge strane, ako je roditelj napet, nervozan i prestrašen za dobrobit bebe, stalno gledanje u pametni telefon i praćenje podataka neće ga nimalo umiriti. Efekat može biti kontraproduktivan i izazvati još više napetosti u roditelju.

Uređaji i aplikacije roditeljima možda daju samo lažni osjećaj kontrole. Postati roditelj znači i učiti kako podnijeti neugodne emocije, nositi se sa stresom i manjkom kontrole.

Izvor: Klinfo.hr