Direktor Srednje Elektrotehničke škole „Vaso Aligrudić“ iz Podgorice Veselin Pićurić godinama je nezakonito snimao profesore, i to u kabinetima gdje se izvodi nastava, ali i u toaletu škole, utvrđeno je prvostepenom presudom Osnovnog suda po tužbi jedanaest bivših i sadašnjih profesora te škole koju je objavio FOS.

Naloženo je školi da svakom profesoru isplati po hiljadu eura na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti – prava na privatnost i prava na psihički, odnosno duševni integritet.

Sutkinja Katarina Janković je odbila da se profesorima isplati još po 500 eura, s obzirom da su tražili da im se isplati ukupno po 1500 eura.

Dodatno, škola će morati da plati i troškove postupka u iznosu 2.522,10 eura.

Pićurić je, kako je utvrđeno presudom, još 2009. godine nezakonito postavio video nadzor u učionice, računarske sale i laboratorije , tokom maja 2011. u učionicama za praktičnu nastavu, a potom i u toaletu škole.

Sedam godina kasnije Agencija za zaštitu ličnih podataka je naredila Pićuriću da ukloni kamere iz školskog toaleta, a potom i iz svih šesnaest prostorija u kojima se nastava izvodi, jer je postavljen bez valjanog pravnog osnova.

Profesori su naveli pred sudom da su više od sedam godina bili izloženi nezakonitom snimanju dok su izvodili redovnu i praktičnu nastavu, obavljali ličnu higijenu, fiziološke potrebe, što je kod njih izazvalo permanentan strah, poniženje, strepnju i tinjajući stres kroz neugodan osjećaj da ih neko snima dok vrše najintimnije i najnormalnije ljudske aktivnosti.

Ocijenili su i da cilj uvođenja video nadzora nije bila zaštita vrijedne školske imovine, što je Pićurić tvrdio, jer bi onda bilo dovoljno da se postavi u hodnicima i na spoljašnjem dijelu objekta, a ne i u toaletu.

To su na suđenju ilustrovali primjerom: Pićurić je, kako su kazali, iznosio sadržaje snimaka na sjednicama Nastavničkog vijeća, prevashodno kako bi „diskreditovao i omalovažavao zaposlene i profesore“.

Pićurić je naveo da prefosori godinama nisu iznosili primjedbe na postavljeni video nadzor, dok su profesori kazali da niti jedna sjednica vijeća nije prošla bez ukazivanja na nezakonitosti i povredu prava zbog postavljanja video nadzora.

Škola, na čijem je čelu Pićurić godinama, navela je da je za uvođenje video nadzora pribavljeno Mišljenje reprezentativnog sindikata, i da je Nastavničko vijeće glasalo za tu odluku: 62 profesora za, tri uzdržana, dok niko nije bio protiv.

U odgovoru na tužbu Škola je navela da su kamere bile fiksne, bez audio zapisa, da nisu bile uključivane tokom nastave već isključivo tokom večernjih sati, kao i da profesori nisu snosili sankcije.

Međutim, Pićurić je na sudu kazao da su kamere bile aktivirane samo tokom izvođenja nastave, a u holovima su radile 24 sata.

Objasnio je da je u toaletu postavljen video nadzor koji je gledao samo na česme, a ne i na kabine, jer su česme bile često uništavane.

Profesori su pak istakli da im je odlazak u toalet predstavljao još veću nelagodu i neprijatnost, jer toalet nije imao glavna vrata, već samo vrata od kabina, iznad kojih je bio otvoreni prostor, odnosno plafon – koji je bio zajednički sa plafonom prostorije gdje je bila postavljena kamera i koji prostor je bio izuzetno mali.

„Postavljanje video nadzora u toaletima, po mišljenju ovog suda, predstavlja ometanje prava na privatnost, obzirom da zalazi u sferu intime koja ni u kom slučaju nije proporcionalna cilju zbog koje je ovakva mjera uvedena“, navodi se u presudi sudije Janković.

U presudi je navedeno i da „tuženi nije pružio dokaz da je bezbjednost imovine i lica pokušao da ostvari na drugi način, a tim prije što nije ni dokazao da je u spornom periodu bila ugrožena bezbjednost imovine i lica, već naprotiv imajući u vidu nespornu činjenicu da je video nadzor bio postavljen u sanitarnom prostoru nameće sudu zaključak na izlišnost primjene ovako radikalnih sredstava zaštite“.

Postojala osoba zvana Pauk

Sud je poklonio punu vjeru iskazima profesora, cijeneći ih kao istinite, objektivne i logične: istakli su da je jednom prilikom u zbornici na sjednici Nastavničkog vijeća, gdje je bilo pristutno više od 100 zaposlenih, na TV ekranu prikazan je čas jednog od profesora i da je tom prilikom direktor Pićurić pred ostalim kolegama komentarisao njegov rad, te da je cilj prikazivanja tog snimka da im se da do znanja da su svi pod video nadozorom, i da se njihov rad takođe može komentarisati.

„Istakli su da su se zbog same pomisli da ih neko snima osjećali jako poniženo, budući da nijesu mogli da izvode nastavu onako kako su oni to planirali, da su prilikom održavanja časova zamišljali kako neko lice sjedi ispred displeja, na kojem su prikazani svi prostori koji su bili pod video nadzorom, posmatra i analizira njihov rad, te da može neko svakog momenta da uđe u učionicu i opomene profosora zašto sjedi, te da su opomene dobijali čak i od higijeničarki“, navodi se u presudi.

Takođe su naveli da je postojala osoba zvana Pauk koja je bila zadužena da stoji ispred displeja i da su od te osobe pojedini profesori bili upozoravani da previše sjede na časovima, te da im se time ograničava sloboda izražavanja, ponašanja, te izaziva nesigurnost u radu, jer su razmišljali tokom nastave da li je to u redu što rade, što je dovelo do gubljenja motivacije za radom, iscrpljenosti, zamora…

Sutkinja Janković je u presudi istakla da Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustav Crne Gore štite poštovanje privatnog života, a u presudi se pozvala i na presudu Evropskog suda protiv Crne Gore „Antović i Mirković protiv Crne Gore“, kojom je utvrđeno da su profesori Prirodno-matematičkog fakulteta nezakonito snimani od strane uprave fakulteta.

„Obzirom da učionice predstavljaju službene prostorije, odnosno radna mjesta profesora gdje oni, ne samo da podučavaju studente, već intereaguju sa njima, i time razvijaju zajedničke odnose i grade društveni identitet, to se video nadzor na radnom mjestu, kao takav, mora smatrati kao značajno ometanje privatnog života zaposlenog, budući da sadrži dokumentaciju koja je zabilježena i može se reprodukovati, o ponašanju lica na radnom mjestu, a koje zaposleni, zbog obaveze na osnovu ugovora o radu, ne može izbjeći“, navodi se u presudi.

Sud je prilikom odmjeravanja visine naknade štete na ime pretrpljenih duševnih bolova imao u vidu da su profesori godinama bili izloženi nezakonitom snimanju, da su opomene ukoliko previše sjede na času dobijali i od higijeničarki, što je „neminovno moralo dovesti i do gubljenja autoriteta kod učenika, na koji način su bili dovedeni u egaliteran položaj sa istima“.

„Profesor XX je istakao da je direktor išao tako daleko da je pojedinim profesorima prekidao časove nastave i pitao učenike za mišljenje o profesoru, što se konkretno desilo u slučaju profesora XX. Prednje postupanje jasno ukazuje da tuženi nije imao namjeru da zaštiti vrijedan inventar, već da primijeni metod neposredne kontrole – nadzora rada svojih zaposlenih, a što je svakako protivno zakonu, a koju činjenicu ni direktor nije sporio, što je neminovno moralo dovesti do rušenja autoriteta profesora kod učenika i povrede njihovog ličnog, duševnog i profesionalnog integriteta“, navodi se u presudi.

Strane u ovom postupku imaju pravo žalbe Višem sudu u Podgorici.