PIŠE: pedijatar Goran Vukomanović, Moj pedijatar

Svake zime ista priča – mnogo djece oboli od različitih infekcija, a virusi su ubjedljivo prvi na listi uzročnika.

Neka djeca kašlju sedmicama, drugi povraćaju i imaju proliv, a ima djece koja su više kući nego u kolektivima tokom hladnih dana. Taman malo “prizdrave” pa opet sve ponovo.

Većina roditelja ima isto pitanje – zašto se ovo dešava?

Ima mnogo razloga, pa da pokušamo da razjasnimo ovu aktuelnu”situaciju”.

Zašto ima ovoliko različitih virusa?

Postoji par stotina tipova virusa koji napadaju disajne organe djece (pa se zovu respiratorni virusi) koji haraju ovih sedmica i meseci. Iako se radi o različitin tipovima virusa ono imaju iste ili slične simptome, pa se roditeljima čini da je dijete stalno bolesno “od istog virusa”, a zapravo se radi o “serijskoj” infekciji.

Nažalost, nema unakrsnog imuniteta (svaki virus je “priča za sebe”) protiv ovih virusa, pa dijete može da upadne u pomenutu seriju različitih tipova virusa.

Imaja li uticaja klima?

Neobično topla jesen, a onda odjednom ledeni dani! Sve ovo ima uticaja i na mikroorganizme – pogoduje  različitim virusima, ali i na imunitet djece.

Nagle vremenske promjene su stres za organizam, a i djeca jesu meteoropate – tu nema dileme. Sve ovo jeste jedan od uzroka eksplozije infekcija kod djece.

Zašto su djeca u kolektivima posebno ugrožena?

To je naprosto prirodna posledica boravka većeg broja djece istog ili sličnog uzrasta na istom mjestu. Vrtići su mjesta gdje treba da se druže zdrava djeca, ali to (nažalost) nije svuda tako.

Veliki je pritisak na roditelje da rade i da ostavljaju djecu u vrtiću čak i kada su bolesna. To je krajnje neetički pristup, ali nije zdravo ni za dijete koje koje je bolesno stiglo u kolektiv. Bolesno dijete će brzo zaraziti djecu iz neposrednog okruženja, ali će i samo biti u opasnosti da zakači neku novu infekciju od drugog bolesnog djeteta koje je “po nuždi” dovedeno u vrtić.

Djeca koja imaju obične prehlade (pomalo “slinave”, kašljicaju tu i tamo, a nemaju povišenu temperaturu i dobrog su opšteg stanja) MOGU u vrtić. To su obični virusi (uzročnici prehlade)  pa je “razmjena” prihvatljiva jer se djeca postepeno imunizuju pa vremenom postaju otpornija. Naravno, ovo NE VAŽI za djecu sa temperaturom, ali ni za djecu koja uporno kašlju (u napadima, skoro bez prestanka).

Da li se zdravstveno stanje djece prati u vrtićima?

Osim rijetkih pozitivnih primjera u našim vrtićima nema stalnog pedijatrijskog nadzora. Stalni nadzor znači da vrtić ima “svog” pedijatra koji je svakodnevno na rapolaganju dječici i koji može da napravi selekciju ko može, a ko ne može u vrtić. Praćenjem i učešćem u liječenju djece, se stiče pravi uvid u njihovo zdravstveno stanje, a to je najbolji način da se zaštite zdravi, a bolesni što i prije ponovo uključe u kolektiv.

A higijena u kolektivima?

Ima i toga (srećom sve rjeđe), ali je higijenska (bolje reći sanitarna) situacija u kolektivima sve bolja. Nažalost, i dalje ima vrtića gde više djece koristi jedan peškir, gdje djeca spavaju u jednom, a sjutra u drugom krevetićua, a objekti poduže čekaju na obnovu.

Kakva je situacija u igraonicama?

Nerijetko su igraonice pravi rasadnici virusa!

Ipak, najčešće nisu “krive”igraonice, već nesavjesni roditelji dovode bolesnu djecu da se zabave! Kada bolesno dijete stigne u igraonicu ono munjevito širi mikrorganize oko sebe koji stižu na pod, ali i na igračke koje uzimaju zdrava djeca. Skakanjem se podiže prašina koja je “bogata” virusima pa se infekcija lako i brzo širi. Zato ne treba da čudi česta pojava da se dijete razboli dan-dva poslije slavlja u igraonici.

A kućne proslave?

Ako ovih dana vidite dvadeset mališana na jednom mjestu, bar jedan je bolestan! Ovo važi i za rođendane. Često će roditelji dovesti “rovito” dijete na rođendan kod druga ili drugarice “da se ne uvredi slavljenik”. Bolje da se uvrijedi nego da se razboli! Da ne govorimo o gotovo ritualnom ljubljenju slavljenika koji to obično NE voli!

Iako se to rjeđe dešava, ponekad i slavljenik stiže bolestan ” da mu ne propradne slavlje”. Bolje otkazati proslavu nego razboljeti male goste!

Mogu li mame i tate donijeti viruse u dom?

Pogledajte ponekad sebi grlo – vidjećete da je često crveno, a mi ne osećamo tegobe. To su virusi na koje smo se mi odavno navikli, ali koji maloj djeci mogu doneti bolest. Mi zaista možemo prenijeti djeci poneki virus, ali to ipak nije glavni uzrok porasta infekcija kod djece. Mame i tate treba da zaštite svoju djecu kada su sami bolesni.

Ima li djece koja naprosto ne umiju da se paze!

Nažalost ima!

Zdravstveno vaspitanje treba da počne u kući, ali i u prvim godinama predškolskog obrazovanja. Djeca brzo i lako uče, pa uz malo truda možemo da ih naučimo osnovnim higijenskim principima, ali i kako da zaštite sebe i drugu djecu od infekcija. Pranje ruku je pravi primjer – to je lak, ali nevjerovatno efikasan našin sprječavanja širenja infekcija!

Možda je problem u neadekvatnoj ishrani djece?

Ako se djeca nekvalitetno hrane to im smanjuje odbrambenu sposobnost, pa se lakše “zakači” infekcija. Svjedoci smo nevjerovatne “poplave” brze hrane, na svakom koraku su “grickalice” koje djeci često zamijene obrok, a potrošnja gaziranih i negaziranih napitaka sa prevelikim sadržajem šećera je u stalnom porastu. Sve to utiče na pojavu gojaznosti, ali i slabi sposobnost dječjeg organizma da se bori protiv prouzrokovača infekcija.

Kako smanjiti ovaj “upliv” virusa?

Na klimu teško možemo da utičemo, ali evo šta se može uraditi:

–   Bolesnu djecu ne treba slati u kolektiv 

Znamo da se ne isplati biti na bolovanju, ali to ne smije da bude važnije od djetetovog zdravlja. Zato bolesna djeca prvo treba da ozdrave, pa onda da se vrate u kolektiv! Tu nema kompromisa. Ovo naravno ne važi za djecu koja imaju običnu prehladu – malo im curi nos, tu i tamo se zakašlju, ali nemaju povišenu temperaturu, lijepo jedu i aktivna su.

–   Zdrava ishrana je stub zdravog imuniteta 

Već smo istakli koliko je ona važna a rast i razvoj djece, ali i za jačanje odbrambene sposobnosti (imuniteta). Od “malih nogu” djeca treba zdravo da se hrane, pa će taj obrazac ostati i za cio život! Što više svježeg voća i povrća, integralne ( ne “bijele”) žitarice, nerafinisano ulje, prirodni sokovi od voća i povrća – tako će dijete dobiti neophodne vitamine i minerale koji su “upakovani” mnogo bolje nego u sirupima i tabletama.

–   “Osjetljiva” djeca traže posebnu pažnju 

Skoro svako dijete ima neku “slabu tačku”. Zadatak pedijatra je da “namiriše” problem koji  muči dijete i da ga izliječi ili sanira u mjeri da se djetetu omogući normalan život uključujući i zdravu socijalizaciju. To je, prije svega, u domenu pedijatra koji prati dijete, ali roditelji na vrijeme mogu da uoče slabu tačku svog djeteta.

–   Zdravstveno prosvećivanje 

Prvo treba roditelji da se prosvjete, pa će i oni djecu naučiti kako da se čuvaju od zimskih infekcija. Poštovanje osnovnih higijenskih principa, uz mali dodatak obrazovanja u vrtićima i školama je odličan prvi korak. Kada bi sva djeca redovno prala ruke broj bolesnih bi se značajno smanjio!