U crnogorskim osnovnim i srednjim školama u prošloj godini je svako četvrto dijete doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, a u prvom mjesecu ove školske godine svako peto dijete, rezultati su istraživanja koje je urađeno u okviru projekta Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori: Kako do efikasnog rješenja i prevencije problema? koja je okupila oko 190 učesnika.

Istraživanje koje je sprovedeno za potrebe projekta, pokazalo da je u prošloj školskoj godini 25 odsto učenika i učenica šestog, sedmog i osmog razreda osnovnih škola navelo da je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja. Projekat realizuje udruženje Roditelji u saradnji sa Juventasom, Unijom srednjoškolaca Crne Gore i Centrom a podršku lokalnog i regionalnog razvoja i Ministarstvom prosvjete, a finansira ga Evropska unija.

„Svako četvrto dijete doživjelo vršnjačko nasilje. Isti podaci važe za učenike i učenice srednjih škola, koji su učestvovali u istraživanju. Takođe, skoro jedna polovina nastavnika srednjih škola navodi da se u ovoj školskoj godini desilo da im se učenik požali da je bio žrtva nasilnog ponašanja“, navela je v.d. izvršne direktorice NVO Juventas, Jelena Čolaković.

Milena Nikolić iz Centra za monitoring i istraživanje (CeMI), koji je sproveo istraživanje za potrebe projekta, kazala je da je istraživanje sprovedeno od 1. oktobra do 20. novembra.

Istraživanje je sprovedeno u 18 opština u Crnoj Gori i njime je obuhvaćeno 75 osnovnih i 41 srednja škola. Uzorak je obuhvatio 2.349 učenika šestih, sedmih i osmih razreda, i 2.545 učenika prvog, drugog i trećeg razreda srednjih škola. Dakle, ukupno je bilo 4.894 učenika.

Ona je istakla da su djeca dobila upitnik za roditelje i da je na taj način sakupljeno 1.640 upitnika, a kada je nastavno osoblje u pitanju sakupljeno je 874 upitnika.

Nikolić je navela da je na pitanje da li se u školi osjećaju sigurno 93,6 odsto učenika osnovniih škola dogovorilo potvrdno, a 6,2 odsto ispitanika je navelo da se ne osjećaju sigurno u školskom okruženju.

„Među učenicima srednjih škola, njih 89,9 odsto navodi da se osjeća sigurno, a 10,1, odsto da se ne osjeća sigurno“ rekla je Nikolić.

Da se u posljednjih mjesec neko od vršnjaka ponašao nasilno navelo je, kako je rekla, 17,7 odsto ispitanika osnovnih škola, dok to navodi 17,3 odsto učenika srednjih škola.

„Da se u toku prošle školske godine neko od vršnjaka ponašao nasilno prema učeniku, navodi 24,8 odsto ispitanika osnovnih škola i 24 odsto ispitanika srednjih škola“, rekla je Nikolić.

Prema njenim riječima, učenici su najčešće naveli da su doživjeli neki oblik verbalnog nasilja.

„Možemo govoriti da se jednoj trećini učenika, kako osnovnih, tako i srednjih škola, desilo verbalno nasilje. Da im se desilno fizičko nasilje navodi 20,7 odsto učenika osnovnih i 18,8 odsto učenika srednjih škola“, rekla je Nikolić.

Kada je riječ o vršnjačkom nasilju koje se dešava putem interneta, odnosno društvenih mreža, kako je rekla, 10,8 odsto učenika osnovnih škola i 18,6 odsto učenika srednjih škola navelo je da je doživjelo taj oblik nasilja u poljednjih mjesec.

„Kada govore o tome kako reaguju, ako primijete da se vršnjačko nasilje dešava u školi, većina učenika kaže da se udaljava od mjeseta događaja, ili da ne želi da se miješa u tuđe stvari. Tako imamo svako četvrto, ili svako treće dijete, koje ne prepoznaje adekvatne mezhanizme da se izbori sa problemom vršnjačkog nasilja. Da traži pomoć nastavnika navodi 38,7 odsto učenika osnovnih škola i 21,9 odsto učenika srednjih škola“, navela je Nikolić.

Prema njenim riječima 42,1 odsto nastavnika osnovnih škola je kazalo da se u prvom mjesecu ove školske godine desilo da im se učenik požalio da je bio žrtva vršnjačkog nasilja.

„U srednjim školama taj procenat iznosi 26,8 odsto, dok 20,4 odsto roditelja kaže da im se njihovo dijete obratilo za pomoć u prethodnom mjesecu“, rekla je Nikolić.

Kada je riiječ o mehanizmima rješavanja problema vršnjačkog nasilja, kako je rekla, nastavno osoblje je najkritičniji stav zauzelo prema centrima za socijalni rad.

„Vidimo da trećina nastavnog osoblja daje vrlo nisku ocijenu za efikasnost rada centara za socijalni rad. A nakon toga, su najmanje zadovoljni efikasnošću roditelja, kada je u pitanju rješavanje problema vršnjačkog nasilja“, navela je Nikolić.

Kako je kazala, roditelji su kao najčešće teškoće sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za problem i lošu saradnju sa drugim roditeljima.

„Svaki četvrti roditelj nije zadovoljan saradnjom sa drugim roditeljima ovim povodom“, rekla je Nikolić.

Ministar prosvjete u Vladi Crne Gore, Damir Šehović, ohrabren je podatakom da se, kako je naveo, preko 90 odsto djece osjeća sigurno u školi.

„Kada govorimo o broju djece koja su bila izložena nekoj vrsti pritiska ili konflikta, istraživanje je pokazalo da je svako peto dijete imalo neki vid konflikta, uglavnom verbalnog, što jeste znatno bolje u odnosu na slično istraživanje iz 2006. godine, koje je pokazalo da se svako drugo dijete suočavalo sa vršnjačkim nasiljem, ali je i dalje zabrinjavajuće“, rekao je Šehović.

On je poručio da neće dozvoliti da bilo ko, u obrazovnim institucijama, okreće glavu od bilo kog vida nasilja.

„Formirana je Radna grupa sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije na temu Zaštite škola od vandalizma i neprihvatljivog ponašanja, koja treba da nam ponudi moguća dodatna rješenja, za pomenute izazove. Rezultati će biti predstavljeni za najviše dva mjeseca“, rekao je Šehović.

On je najavio da će više pažnje biti posvećeno ozbiljnijoj evidenciji slučajeva nasilja, ali je istakao da obrazovni sistem jako malo može sam da učini.

„Ako imate konflikt koji potiče od porodica i koji samo eskalira u školi, a roditelji odbijaju da preuzmu svoj dio odgovornosti, ako Centri za socijalni rad ne djeluju u skladu sa svojim ovlašćenjima odmah po prijavi nasilja, ako policija nije na visini zadatka, ako kao društvo ne prepoznajemo ovo kao važan izazov koji se tiče svih nas, onda ne možemo izaći kao pobjednici iz ove priče. Zato očekujem da borbu protiv vršnjačkog nasilja nastavimo zajednički i beskompromisno“, poručio je Šehović.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, NJ.E. Aivo Orav,istako je da je kroz najnoviju Strategiju za mlade, Unija prepoznala prioritete, a to su, kako je naveo, jačanje kapaciteta mladih za aktivnije uključivanje u društvene procese, prepoznavanje kompetencija omladinskog rada, ali i povezivanje mladih širom EU i drugih zemalja.

„Delegacija EU u Crnoj Gori je snažno posvećena ovim ciljevima, ali da bi bili realizovani, prije svega, moramo da obezbijedimo da naši mladi rastu u bezbjednoj i zdravoj okolini. Zbog toga je Delegacija EU i finansirala ovaj projekat“, rekao je Orav.

Problem vršnjačkog nasilja, kako je istakao, nije samo odgovornost škole, već se kompletno društvo mora uključiti u rješavanje problema i prevenciju.

Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji, koja je predstavila Analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira za borbu protiv vršnjačkog nasilja, smatra da bi vršnjačko nasilje trebalo biti prepoznato u crnogorskom zakonodavstvu.

„To bi nam pomoglo da se na bolji i precizniji način bavimo ovom temom, ali bi nam pomoglo da podzakonskim aktima, možda, propišemo određene mjere djelovanja, kako institucija, tako i djece i roditelja“, ukazala je Žunjić.

„Takođe, program Škola bez nasilja, trebalo bi implementirati u svim školama. Potrebno je raditi kampanje i raditi na podizanju svijesti naših građana i građanki i da se pošalje jasna poruka da vršnjačko nasilje treba da prijavimo i da svi djelujemo kako bismo zaštitili djecu“, kazala je Žunjić.

Ona je istakla da su veoma važni programi prevencije i da je potrebno formirati specijalizovane službe za rad sa djecom, koja su žrtve nasilja.

„Vjerujemo da bi specijalizovane službe, pomogle da se na što efikasniji način djeluje, kada dođe do vršnjačkog nasilja i da se pomogne, kako žrtvama, tako i počiniocim“, rekla je Žunjić.

Ona je istakla da je potrebno kreirati Bazu podataka, kako bi se pratilo preveniranje i rješavanje slučajeva vršnjačkog nasilja.

„Kada bismo imali jasnu bazu podataka, mogli bismo u svakom trenutku svi da znamo koji su to najčešći oblici nasilja, gdje se najviše dešavaju i na koji način se radi na rješavanju tih slučajeva. Ta baza podataka bi nam pomogla, jer bi imali jasne upute na koji način dalje djelovati“, ukazala je Žunjić.

Predsjednica Unije direktora škola Crne Gore, Zoja Bojanić Lalović ocijenila je da vannastavne aktivnosti mogu uticati na suzbijanje vršnjačkog nasilja.

„Ukoliko uposlite učenike, ukoliko ih aktivirate, ponudite im više vannastavnih aktivnosti ili ih pustite da oni dolaze kod vas sa nekim projektima, onda je nasilje smanjeno“, ocijenila je Bojanić Lalović na panel diskusiji „Zašto je vršnjačko nasilje prisutno u našim školama? Šta da radimo da do nasilja ne dođe? Institucionalni mehanizmi u borbi protiv vršnjačkog nasilja“.

Ona je navela da problem u borbi protiv nasilja predstavlja i nedostatak saradničke uloge roditelja jer oni nekada ne žele da se suoče sa činjenicom da im dijete trpi nasilje, ili da je nasilnik.

Lalović Bojanić je kazala da su primijetili kada organizuju večeri u Svečanoj sali, dolazi veliki broj učenika, zabavljaju se,  i tad koriste manje mobilne telefone, a osjećaj drugarstva je razvijeniji.

“Kroz volontereske aktivnosti, kroz različite kulturno-umjetničke programe, kroz dodatnu nastavu, važno je da ih zaposlimo“, navela je Bojanić Lalović.

Izvršna direktorica Udruženja Roditelji, Kristina Mihailović, kazala je da ta organizacija ima veliki broj ne samo pritužbi roditelja nego, kako je rekla, zahtjeva za pomoć kako da pomognu djetetu koje trpi nasilje.

„Shvatili smo da su njihovi komentari i sugestije nešto što nas tjera da se potrudimo da svi zajedno dođemo do konkretnih rješenja. Ima dosta primjera dobre prakse, ima dosta škola koje mogu da podijele sa nama šta bi to u narednom periodu trebalo da se radi. Ali je važno da, u cijeloj priči, kažemo da nismo svi na isti način pristupili određenoj tematici, pa ni roditelji, službe, ministarststvo, institucije…“, navela je Mihailović.

Pomoćnik direktora Zavoda za školstvo Crne Gore, Radoje Novović,  ocijenio je da škola treba da djeluje kao sistem.

„To znači da se sprovede u svakoj školi postupak utvrđivanja koliko je nasilje prisutno, da se napravi koordinaciono tijelo, u kojem će biti uključeni direktori, stručni saradnici, najugledniji nastavnici koji će pratiti šta se dešava po pitanju vršnjačkog nasilja, koji će zajedno sa učenicima i razrednim starješinama odraditi definisanje pravila protiv nasilja, a koje će isključivo učenici da donesu i da ta pravila uvijek budu u pozitivnoj formi“, rekao je Novović.

On je kazao da bi svi zaposleni u školi trebalo da se edukuju – kad se desi neka vrsta nasilja da na istovjetan način reaguju, kako sa onim koji vrši nasilje tako i sa žrtvom nasilja.

„Ako bi se to dosljedno sprovodilo, garantujem da bi se vršnjačko nasilje smanjilo“, istaklao je Novović.

Predstavnica Centra za socijalni rad Podgorica, Violeta Golubović, pojasnila je da ta institucija na incijativu škole, roditelja, i pravosudnih organa, započinje rad sa porodicom, poziva roditelje i dijete na razgovor.

„Sa njima se zajednički obavlja dijagnostički razgovor gdje se vrši procjena, ispituju se okolnosti pod kojima se nasilje desilo, kao i uzrok. Uloga stručnog radnika Centra za socijalni rad je da procijeni samu ličnost djeteta, da preispita posljedice koje su nastale prilikom nasilja“, navela je Golubović.

Prema njenim riječima, porodica je osnova svega, navodeći da većina djece koja dolaze iz porodica sa poremećenom strukturom funkcionisanja, izražava poremećaj ponašanja.

„Same okolnosti kao što su razvod, smrt u porodici, bolest ili neke druge pojave dovode do toga da djeca ispoljavaju nasilničko ponašanje. Mi djecu učimo po modelu ponašanja koje oni vide u porodici, a to jeste da, ako samo dijete koje dolazi iz porodice gdje je prisutno nasilje, vidi da je to jedini način da se to nasilje rješava i ono ga samo primjenljuje jer je to jedini način na koji zna da riješi problem“, rekla je Golubović.

Ona je ocijenila da je djecu potrebno učiti socijalnim vještinama, i, kako je rekla, načinu na koji najbolje da se ponašaju i da odgovore na ponašanja u školi.

„Smatram da je bitna uloga socijalnog radnika u sprovođenju prevencije. Potrebno je uključiti socijalne radnike u prevenciju i samim tim i radu sa porodicama“, istakla je Golubović.

Predstavnica Unije srednjoškolaca Crne Gore, Indira Količić, rekla je da je, prema podacima te organizacije i njihove komunikacije sa srednjoškolacima širom Crne Gore, „vršnjačko nasilje svakodnevno prisutno u školama – bilo verbalno, pshičko ili u bilo kom drugom obliku“.

„Biološki je normalno da srednjoškolci imaju brzoplete reakcije, neadekvatne mehanizme odbrane i iz toga proističe problem koji se tiče vršnjačkog nasilja. To je učenje po modelu – ono što vidim kući i kako se ponaša moja majka prema bratu, sestri to ću ja sjutra da primjenim u učionici, jer mislim da moja majka radi najispravnije“, navela je Količić.

Ona smatra da nikakvo osuđivanje, kazne i naređenja, kao i pravni okviri ne mogu da utiču na osobu koja je u uzrastu od sedam do 17 godina „kao što mogu motivacija i podrška“.

Količić je kazala, da prema podacima Unije, nema razlike u tome da li su žrtve nasilja pripadnici ženskog ili muškog pola.

„Ako hipotetički postoji mjera koja predviđa dozvoljene slučajeve i broj vršnjačkog nasilja, ona je definitivno prevaziđena. Ali, naglašavam da je nema“, ocijenila je Količić.

Predstavnica Udruženja psihologa Crne Gore, Dušica Dubljević, smatra da je elektronsko nasilje najzastupljenije i najopasnije.

„Najopasnije je zbog toga što često nasilnik može da ostane anoniman. Sa druge strane, djeca su elektronskom nasilju izložena 24 sata i nemaju mjesto gdje mogu da se sakriju. Publika je ogromna, širi se velikom brzinom“, rekla je Dubljević.

Ona je ocijenila da je velika odgovornost na odraslima, „kako na roditeljima tako i na nastavnicima“.

„Mislim da je vršnjačko nasilje posledica, a ne uzrok. I sa tog aspekta treba da pristupimo i da vidimo šta se djeci nudi“, zaključila je Dubljević.

Izvor: PR Centar