PIŠE: pedijatrica Nina Mandić, PZU Doktorica Mica

Svakodnevni život preplavljen je bespotrebnim informacijama koje, čini se, slabe kapacitet centralnog nervnog sistema, oduzimaju sposobnost kritičkog mišljenja, građenja sopstvenog stila, ukusa i odnosa prema događajuma i ljudima. Drugim riječima to obilje napisa o svemu i na svakom mjestu uporno i vulgarno provaljuje u sistem vrijednosti.

Paralelno, u medicini se na isti način nevidljivo, ali sigurno, topi i obezvrjeđuje i obesmišljava, medicinski sistem vrijednosti, a ustupa mu mjesto, nametnuto mišljnje moćnih farmaceutskih kuća i nepregledna gomila preparata koji imaju mali ili nikakav uticaj na zdravlje ili povoljan ishod neke bolesti.

Radi se, naime, o preparatima za podizanje imuniteta, vitaminskim sirupima, najrazličitijim vrstama pre i probiotika, ljekovima za sve vrste kašlja. Oni su oduvijek bili neka “potpomažuća” terapija, ali su sada preplavili tržište i nekako pacijenti postaju njihovi taoci.

Profesori su nam u neformalnom razgovoru govodili “nemojte im davati antibiotike, dajte im sirup za kašalj da baš ne izađu praznih ruku”.

Naši, gotovo svakodnevni , posjetioci u ordinaciji su mladi ljekari, koji za, naše uslove, pristojnu platu obilaze ljekare i u ” jedan na jedan” situaciji izlažu o preparatima, naučene tekstove, a čini ti se, da  ni oni sami ne vjeruju u ono što pričaju.

Trudim se da ih saslušam, uvijek sa sugestijom da rade ono za šta su školovani, a ne da budu promoteri…neke tamo industrije… od koje pojedinci imaju velike koristi, a pacijenti …možda baš i ne!

Apoteke izbjegavam, jer iza pulta često stoji mlada osoba koja s neutemeljenim autoritetom priča neku kvazimedicinsku priču s ciljem da proda proizvod koji po pravilu ne košta ispod 10 eur. Bolje da ne ulazim, ni u apoteku, ni u konflikt!