Stvari koje mladi sportisti ne vole da njihovi roditelji rade

PIŠE: Velemir Marić, Fudbal je nogomet blog

Ukoliko roditelji žele da pomognu svojoj djeci da odrastu, da budu “veliki” ljudi, obrazovani, vaspitani, sa karakterom, sa budućnošću, zdravi i uspješni, onda bi bilo dobro da shvate svoju ulogu u svim  obrazovno-vaspitnim-sportskim dešavanjima, da pomognu u stvaranju jednog zdravog okruženja u kojem će njihovo dijete doživjeti optimalni razvoj u svim segmentima koje sport uči i stvara naviku, jer roditelji su jako bitna “karika” u tom procesu učenja.

Djeca su maloljetna, puna energije i snova, želja i očekivanja, raduju se svakom postignutom golu i pobjedi, ali isto tako razočaranja, tuge, kad se ne ostvari željeni cilj – ne pobijedi.

Obično tada roditelji svoju frustraciju izbace u pravcu svog djeteta, njegovog saigrača, protivničkog igrača, trenera pošto moje dijete je Ronaldo ili Mesi, a ono što drugo nema pojma! Trener nema pojma, nije ih ništa naučio, jer su izgubili! A, gdje je ono što su se borili, i dali sve od sebe, ali taj dan, tu utakmicu nije bilo dovoljno da bi se na kraju radovali. Kome je sad teže, roditeljima koji nisu znali da uživaju ili djeci koja su se “slomila” na utakmici i na kraju izgubila, ili treneru koji je očekivao mnogo više, jer djeca mogu, znaju više? U svakom slučaju djeci je najteže! Odrasli su navikli i da pobjeđuju i da gube, da padaju i ustaju. Naučili su da na kraju tunela je svijetlo! Sve što nas nije ubilo ojačalo nas je!

Pročitajte ovaj tekst i ne ponavljate greške, pomozite svojoj djeci da zdravo odrastu, zajedno sa njihovim trenerima utičite na razvoj jedne zdrave osobe. Budite realni u vremenu i prostoru.

Jedan je Ronaldo, jedan je Mesi, jedan je Tesla, jedan je Novak, svrha i uloga dječijeg sporta je sasvim druga, a to na kraju je splet srećnih okolnosti! Nemojte dozvoliti zbog čekanja spleta srećnih okolnosti da vaše dijete na kraju završi na ulici! Sport skida djecu sa ulice i daje im budućnost, hljeb, jer kroz sport što se nauči trebaće im čitav život, a ne samo jednu utakmicu!

Ovo su savjeti trenera, opisani u knjizi Igralište za djecu: Vodič za roditelje o tome kako da pomognu djeci da izvuku maksimum od sporta, a opisani kao poruke djeteta roditeljima.

1. Ne dovikujte instrukcije.

Tokom utakmice pokušavam da se koncentrišem na ono što trener kaže i radim na onom što sam vježbao. Lakše mi je da pružim svoj maksimum, ako instrukcije i primjedbe ostavite za trening, ili mi ih date neposredno pred utakmicu.

2. Ne vrijeđajte sudije

To me zbunjuje i ponekad se pitam da li će sudije prema meni biti strožije zato što moji roditelji dovikuju.

3. Ne vičite na mene na javnom mjestu.

To će samo pogoršati stvari zato što ću biti uznemiren, zbunjen ili zabrinut da ćete vikati na mene i sljedeći put kada učinim nešto “pogrešno”.

4. Ne vičite na mog trenera.

Kada mu dovikujete koga da stavi na koju poziciju, to će samo pogoršati stvari, izazvati pometnju i neće nam biti zabavno.

5. Ne vrijeđajte moje saigrače.

Ne pravite ponižavajuće primjedbe na račun bilo kog od njih kada pogriješi. To šteti našem timskom duhu.

6. Ne ponižavajte (ne vrijeđajte, ne kritikujte) protivnički tim.

Kada to činite ne dajete nam dobar primher za sportsko ponašanje, tako da dobijamo suprotne poruke o tome šta znači biti “dobar sportista”.

7. Ne gubite prisebnost.

Volim da vidim kako vas igra uzbuđuje, ali nema razloga da postanete toliko uznemireni da izgubite živce. To je naša utakmica i sva pažnja treba da bude usmjerena na nas.

8. Ne držite mi predavanja poslije utakmice u vezi sa mojim grešakama.

Vožnja kući nakon utakmice nije dobro vrijeme da mi pričate o promašajima i greškama, jer se već osjećam loše. O tome možemo razgovarati kasnije, ali molim vas ostanite mirni i ne zaboravite da spomenete dobre stvari koje sam uradio tokom utakmice.

9. Ne zaboravite da se smijete i zabavljate.

Ponekad mi je teško da se tokom utakmice opustim i zabavim kada vidim da ste vi napeti i zabrinuti.

10. Ne zaboravite da je ovo samo igra!

Svi su izgledi da neću izgraditi karijeru baveći se sportom. Znam da se uznemirim ako izgubimo, ali takođe znam da se obično osjećam bolje pošto odemo na picu, sok ili sladoled.

Potrebno je da me ponekad podsjetite da je to samo igra!!!

 

SOS linija baner

Leave a Reply