Roditelji učenika II razreda OŠ “Štampar Makarije” iz Podgorice uputili su otvoreno pismo ministru prosvjete Damiru Šehoviću i tražili mu da se uključi u rješavanje situacije nastale zbog odluke uprave da nihova djeca, koja kreću u drugi razred, idu na nastavu popodne, odnosno da budu u drugoj smjeni. Kako navode, sa rukovodstvom škole nijesu mogli da se dogovore oko organizacije nastavnog procesa.

Roditelji pojašnjavaju da i pored njihovog negodovanja, sva odjeljenja drugog razreda u toku predstojeće školske godine će pohađati nastavu u drugoj smjeni što podrazumijeva boravak u školi od 14 sati i 30 minuta do 18 sati.

“Ako taj segment života posmatramo izolovano, ili sa stanovišta rukovodstva škole, ne uviđa se nikakav problem. Međutim, kad sve to smjestimo u realan kontekst porodičnog života prosječnog sedmogodišnjaka, stvari se drastično mijenjaju. Ako je većina roditelja pomenute djece zaposlena, a radno vrijeme im, logično, nije fleksibilno, ovakav model organizacije direktno šteti funkcionisanju porodice, jer su roditelji i djeca „osuđeni“ na svega 2 i po sata druženja dnevno. Mislite li da je dva i po sata dnevno dovoljno da se dijete kvalitetno zbrine?”, pitaju oni.

Pojašnjavaju da pod tim misle na dnevnu rutinu koja se tiče obroka i higijene nakon dolaska iz škole, pomoći oko savladavanja gradiva kao i razgovora sa djetetom – koji je osnov vaspitanja. Pitaju da li djeca ovog uzrasta mogu prijepodne svakog radnog dana da provode sama, kao i da li se u takav raspored adekvatno mogu uključiti vannastavne aktivnosti rekreativnog karaktera.

“Mislite li da većina roditelja sa oskudnim primanjima može priuštiti boravak djece u privatnim ustanovama kao alternativu ostavljanju djeteta samog u stanu? Zapita li se iko od ljudi koji na nacionalnom nivou razrađuju strategiju obrazovanja i vaspitanja da li je ovakav pristup porodici, kao bazičnom elementu društva, zdrav?”, piše u pismu roditelja.

Kako kažu, ne postoje djeca zbog škola, već škole postoje zbog djece, a primarni cilj školovanja trebalo bi, i prema slovu zakona, da bude pravilan razvoj i stasavanje jedinke, njeno kultivisanje i integrisanje u društvo.

“To znači da bi pedagoške i psihološke savjetodavne službe morale da procijene da li je uzrast djeteta od sedam godina pogodan za ovaj model organizacije, ili treba uložiti dodatni napor da se, recimo, navedena smjena projektuje za učenike starijih razreda? Ako postoji sistemski problem sa deficitom prostora i kadra, ne mislimo da ga treba rješavati preko leđa jedne generacije djece i njihovih porodica. Skloni smo da se složimo sa rukovodstvom škole u tom dijelu koji se tiče stvarne prebukiranosti škole – to ne sporimo”, dodaju roditelji.

To što je škola “Štampar Makarije” prerasla u jednu od najbrojnih u državi vide kao propust rukovodstva, ali i sistema i navode da se on hitno mora neutralisati, jer im se, kako kažu, čini da se on direktno odražava na kvalitet obrazovnog procesa.

“Ako postoji raskorak u internoj evidenciji uspjeha učenika škole i rezultata eksternih ispitivanja, čini nam se da je to alarmantan pokazatelj da smo u pravu i da se reagovati mora odmah. Ako obrazovanje u osnovnoj školi, kako mu samo ime anticipira, ne da adekvatnu bazu za nadogradnju, uzaludne su reforme srednjoškolskih i studijskih programa – šteta je nepopravljiva”, navode roditelji.

Očekuju da im se kao poseban argument, iznese činjenica da se ovakav model ne primjenjuje od ove godine, i da su i drugi roditelji i drugi učenici bili u istoj situaciji.

U pismu navode da je taj podatak tačan, ali i da se posljedice tog i takvog modela ne mogu tako lako i jednostavno izmjeriti, niti vidjeti odmah jer, kako kažu, tek kontinuirano i sistemsko praćenje pružilo bi precizan podatak kako se sve to odrazilo na porodicu, na psiho-fizički razvoj djece, na njihovu socijalnu interakciju.

“Na kraju, bar vi koji se bavite prosvjetom, bolje od drugih razumijete vašnost inventivnosti i unapređivanja. Da su pojedini mislioci i inicijatori bili konformisti, po difoltu zadovoljni ponuđenim, svijet bi danas bio uskraćen za mnoge izume, pronalaske, dostignuća… Mišljenja smo da svako ko učestvuje u ovoj interakciji našu inicijativu treba da doživi kao doprinos, kao pokušaj da se pomire težnje i interesi, te da se nađe prihvatljivo rješenje koje neće i ne smije biti na štetu djece-učenika”, poručuju ovi roditelji.

Dodaju da je i ova inicijativa usmjerena upravo na to da se zajednički nađe prihvatljivo rješenje koje neće biti na štetu djece – učenika.