Nasilničko ponašanje djece ne treba gledati kao parcijalan problem, jer su nasilna djeca samo paradigma onoga što se dešava u društvu, ali i pokazatelj koliko smo daleko stigli u neostvarenoj komunikaciji, netoleranciji, isključivosti, smatra sociolog Ratko Božović.

Zlostavljanje na društvenim mrežama, fizički napadi i prijetnje ono su od čega djeca ne prezaju. Svjedoci smo, nažalost, činjenice da vršnjačko nasilje nije ništa novo, ali koliko snimaka dogovorenih tuča, javnog ponižavanja i hajki po internetu i vijesti treba pročitati da bismo se zapitali odakle to sve dolazi? Kako djeca i u kom okruženju postanu toliko ohola i brutalna? Odakle toliko bijesa i gdje to vide?

Prema riječima Božovića, djeca su imala od koga da nauče sve to, što u porodici, što u školi, koja više nije svemoćna u oblikovanju i socijalizaciji, niti je mjesto gdje se djeca sada vaspitavaju.

“Imamo generacijsko vršnjačko nasilje koje je pokazatelj da porodica više nije kolijevka ličnosti, više nije sigurno mjesto. Stradala je zbog kriza, ratova, siromaštva. I zato nam se djeca sada identifikuju sa protagonistima, sa “najboljim, najjačim, najdramatičnijim i najbrutalnijim” predstavnicima tog nasilja”, ističe Božović.

Problem je, dodaje Božović, što je naše društvo po stilu života nasilničko. On tvrdi da nasilničko ponašanje djece ne treba gledati kao parcijalan problem.

Ne isključuje se činjenica da je uzrok nasilničkog ponašanja kod neke djece u disfunkcionalnim odnosima u njihovoj porodici. To mogu biti razvod, gubitak jednog roditelja, siromaštvo, alkoholizam jednog roditelja, svađe, zanemarivanje itd. U takvim porodicama djeca često usvajaju taj model ponašanja.

Izvor: Blic.rs