PIŠE: Stručni tim Roditeljske SOS linije
Kako naučiti djecu da jedu sve, a da to ne preraste u svakodnevnu borbu – dilema je sa kojom se suočavaju mnogi roditelji. U želji da ih hranimo zdravo, zaboravimo da i oni imaju pravo da biraju. Djeca kao i odrasli ‘jedu’ i očima. Često je dovoljno da nešto samo vide i već znaju vole li to ili ne.“Neću zeleno”, “nije mi fino”, “želim jesti nešto drugo”, “umrijeću ako pojedem ovo”, izgovori su koji se često čuju u ranom djetinjstvu.
Period od 6. mjeseca pa do prve godine života je prava zabava za bebe, jer se često pred njima nalaze novi i različiti oblici hrane, boje, ukusi, mirisi. Žele sve da dotaknu, probaju, eksperimentišu… Dešava se da djeca izvjesno vrijeme uživaju u omiljenim ukusima, a onda se preko noći desi da baš tu hranu počnu da odbacuju. Roditelji su često zatečeni ovakvim naglim promjenama. Važno je uzeti u obzir činjenicu da je dječije čulo ukusa izuzetno osjetljivo, da nije otupjelo od starosti, duvana ili navika. Zato neki sporedni ukusi, poput začina ili drugih dodataka u hrani, koji su odraslima jedva primjetni, mogu dominirati djetetovim doživljajem ukusa. Ako im je taj doživljaj negativan, reagovaće isto kao i odrasli: pri sledećem susretu sa tom hranom imaće određeni otpor. Čulo ukusa kod djece je ‘neiskusno’ i treba ga vježbati, ali to sa druge strane znači i da susret sa svakim novim ukusom predstavlja iznenađenje – nekada ugodno i uzbudljivo, a nekada oštro i šokantno.
