PIŠE: Milica Pušonjić, psihološkinja
Polazak u školu jedan je od najvažnijih događaja, ne samo u životu budućeg đaka prvaka, već i u životu cijele porodice. Neka djeca sa nestrpljenjem iščekuju prvi dan škole, dok neka strahuju od ovog novog iskustva. Slična osjećanja preplavljuju i roditelje. Ponosni su što je njihovo mezimče stasalo za ovaj važan korak, ali istovremeno osjećaju strepnju i zabrinutost znajući koliko će im se promijeniti životna dinamika, a obaveze povećati. Roditelji žele da se njihovo dijete dobro uklopi u novu sredinu, da zavoli školu i učiteljicu/učitelja, da stekne radne navike i što više znanja, da upozna nove drugare, prihvati obaveze, bude dobar đak… Hoće li u tome uspjeti?
U glavama roditelja hiljadu je pitanja: Kakva će mu biti učiteljica/učitelj? Hoće li ga prihvatiti? A dijete nju ili njega? Hoće li u odjeljenju biti neko od djece koju već poznaje iz vrtića? Da li je gradivo prvog razreda teško? Ovakav način razmišljanja, kao i strijepnja i zabrinutost koje se javljaju su potpuno očekivani, jer roditelji koji prvi put imaju đaka prvaka anticipiraju događaj o kojem nemaju prethodno iskustvo. Zato im je, kao i djeci, potrebna podrška i razumijevanje.
A,nekada se uopšte nisu postavljala ovakva pitanja .Upiše se dijete ,bude raspoređeno kod određene učiteljice ,bude sa djecom koju ranije nije sretalo ,i sve u redu.Nikome nije padalo na pamet od roditelja ni da pita “sa kime će u red ,sa kime će da sjedi ,pa zaboga kakva je ta učiteljica i sl….” Svakako je činjenica da se danas sve promijenilo ,pa je samim time nedje i ta roditeljska “briga”opravdana !
Možda ih treba pustiti ,neka se sami upoznaju ,snalaze i sklapaju prijateljstva . Što se učitelja i pedagoga tiče ,svi su oni dobri ,inače ne bi radili u vaspitno-obrazovnim ustanovama !
Tako je!!!!!
Bilo bi dobro da je sve tako jednostavno,ali nazalost nije. Mnogo toga se promijenilo, mnogo od načina rada, početka školovanja, očekivanja roditelja, očekivanja škole…
Milice tacno tako,tako bi trebalo,nego je tako ovo danasnje,po novom nesto sve.Bilo je ljepse vrijeme,i mi djeca smo bili drugaciji,i nekako drustveniji,i sve…
Draga Milice, kao pedagog zaista Vam se zahvaljujem na pohvali! Djecu polako treba pripremiti, ali ne učiti sa njima. O školi pričati da djeca znaju gdje idu, jer je za njih to novo, možda i najvažnije iskustvo. Srećno i djeci, budućim prvacima, a i njihovim roditeljima. 🙂
Bravo i sve pohvale za neumoran rad na unapredjenju svesti o ljudskim i pre svega, najvaznijim decijim pravima ! Lavovska borba za primer 👍👍👍
Nesto bas i ne razmisljam kakva ce biti uciteljica,niti razred.Ne opterecujem sebe pa necu ni dete.Nisam ni sa starijim sinom razmisljala,niti sam birala uciteljicu,sto koliko vidim roditelji cesto rade..Mogu da biraju uciteljicu,ali ne i razrednu kasnije..Zato manje se ne opterecujte..
Meni su vec rekli da sam zakasnila i da se hvataju veze kod koje ce uciteljice da ide dijete. Ako se sad hvataju veze, sta ce raditi kasnije
Koje budalastine…Ee taman tako..Citav zivot provedu u hvatanju veze…To samo kod nas na Balkanu ima…fensi roditeljstvo 😂😂😂😂😂😂
Sve uciteljice dobre? Roditelji su fensi ako hvataju vezu da djetetu obezbijede dobru uciteljicu??? Ma kako da ne! Niste se sreli sa nepismenom pa zato tako pricate. Kad vam dijete dodje i skole i vidite da mu je uciteljica spojila DA LI, sto onda???
Iz iskustva vam kazem, ko kod je u mogucnosti neka dobro provjeri kakva je uciteljica, jer je temelj najvazniji, a sve ostalo ce oni sami.
Ja nesto mislim da se taj temelj postavlja kuci. I nijesu fensi ako hvataju vezu, vec iskompleksirane neznalice. A ako ste nezadovoljni uciteljicom, lijepo dopis Minostarstvu i promijenite odjeljenje. Za sve postoji nacin. Nego smo mi navikli na sve preko veze
Sve preko veze…a nidje veze 😂😂😂
Bas tako