PIŠE: Nikolina Milosavljević, psihološkinja
Koliko puta ste čuli od roditelja da je dijete „zahtjevno“, „hiperaktivno“, „osjetljivo“, „plašljivo“, „dobro“, „izazovno“ itd? Takođe, veoma učestalo roditelji koji imaju više od jednog djeteta govore kako su braća i/ili sestre potpuno različitog karaktera i da kod jednog djeteta „prolazi“ jedna vaspitna mjera, a kod drugog potpuno suprotna?
Zapravo, ovi epiteti i opisi koje roditelji često koriste se odnose prije svega na temperament djeteta. Temperament je nešto šta nam je dato rođenjem. Možda neki roditelji pomisle da postoji „dobar“ ili „loš“ temperament, ali to nije tačno. Naime, temperament ne može biti niti „dobar, niti „loš“, može biti samo drugačiji. Svaka osoba ima svoj temperament i po tome se ljudi (pa i djeca) međusobno razlikuju.
Da,nisu sva djeca ista,mogu da se lice likom bas pravo ali temperament drugaciji,dva sina,jedan stidljivije mirnije prirode a drugi otvoren,drustven,pricljiv,sam prilazi u drustvu,sa svima da prica.Voljela bi da je i ovaj drugi tako ali eto.Sve zavisi,geni na tatu,ovom drugom na mamu.