PIŠE: mr Anđela Zlatković, dipl.defektolog-specijalni pedagog

Na ljestvici životnih situacija koje izazivaju najveći stres, razvod se nalazi na drugom mjestu, odmah nakon smrti najbližih osoba. Uticaj razvoda na djecu je takođe nešto što ne smijemo zanemarivati i poricati. Štaviše, burni razvodi mogu na djecu uticati ozbiljno i trajno. Stoga, pod pretpostavkom da je razvod neminovnost, moramo se zapitati šta možemo da učinimo kako bi djeca što lakše prebrodila i prihvatila novonastalu situaciju. U nastavku teksta, pročitajte savjete kako da se postavite i pomognete djeci.

Dozvolite djetetu da bude tužno i razumijite da mu je teško

Često odrasli dječiju patnju pripisuju traženju pažnje, ili smatraju da nisu ni svjesna šta se dešava. Greška! Dječija osjećanja su vrlo jaka, ali ih pokazuju na drugačiji način nego mi odrasli – kroz ponašanje i fizičke simptome. Nemojte ih potcenjivati i minimizirati situaciju misleći da ćete im tako olakšati (,,nije to ništa strašno’’). To će ih samo zbuniti. Na odraslima je da pomognu djeci da riječima definišu kako se osjećaju (a osjećaju se povrijeđeno, zabrinuto, bespomoćno…). Ukoliko ne znaju da pokažu emocije i ,,zdravo tuguju’’, potražite stručnu pomoć. Potisnute, zarobljene emocije mogu dovesti do ozbiljnijih problema.

Saopštite tu vijest zajedno i budite spremni na pitanja i potpitanja

Time ćete djetetu staviti do znanja da ozbiljno shvatate roditeljsku ulogu, što će im uliti sigurnost. Potrudite se da svoja osjećanja odvojite od objašnjenja koje dajete djetetu – smireno i racionalno im objasnite da ste se otuđili, i da je to odluka koju su donijeli odrasli, a da ćete za njih uvijek biti njihovi mama i tata koji ih vole i tu su za sve što treba. To će umiriti strašnu pomisao o fizičkoj razdvojenosti. Pažljivo odaberite i vrijeme kada ćete im saopštiti. Najbolje je da to bude kada nemaju puno obaveza narednih dana, i kada će biti prostora za puno pitanja, plakanje i zbunjenost. Budite uvijek tu za njih da im odgovorite i saslušate ih.

Kako odrastaju, nizaće se nova pitanja i način na koji razumiju stvari. Pružajte im one informacije koje su u skladu sa njihovim uzrastom. Ono što nije u skladu ni sa jednim uzrastom, jeste da ružno pričate o svom doskorašnjem partneru, o preljubama, alkoholizmu, finansijskim problemima… To će ih samo uvesti u zbunjenost – pitaće se kog roditelja smiju da vole. Djeci pružajte odgovore koji imaju smisla, a svoj bijes i tugu ostavite za razgovore sa prijateljima.

Budite emocionalno dostupni

Nemojte zapostaviti dijete zbog svoje emocionalne rastrojenosti, ono mora da zna da ste tu za njega. Ima primjera i kada roditelji, zaokupljeni građenjem novog života, stave svoju roditeljsku ulogu u drugi plan. Ne dovodite dijete u situaciju da se bori za vašu pažnju jer bi to moglo da preraste u različita rizična ponašanja! Ako primijetite da ne možete da se posvetite djetetu na odgovarajući način zbog svoje potištenosti, u svakodnevni život uključite baku, deku, tetku, ujaka i druge značajne odrasle, jer dijete mora da zna da nije samo.

Gradite sliku dobrih roditelja

Prisjećajte se lijepih stvari i trenutaka kada ste bili srećni. Djeca vole da vole oba roditelja i da znaju da su plod ljubavi. Tako će razvijati i dobru sliku o sebi, i imati osnovu da održavaju dobar odnos sa oba roditelja, bez dileme koga smiju da vole, i da li će, ako vole oboje, time povrijediti nekog od njih.

Dijete treba uvijek da bude dobrodošlo u oba doma

Boravak kod oba roditelja treba da bude što prijatniji. Osmislite zajedničke aktivnosti i što kvalitetnije ispunjavajte zajedničko vrijeme. Ako dijete poželi da, na primjer, ode kod tate i pre predviđenog vikenda, nemojte mu to uskraćivati i strogo se pridržavati sudskih odluka ukoliko to neće značajno poremetiti svakodnevne obaveze. Sve to će uvjeriti dijete da se oba roditelja dobro nose sa novonastalom situacijom i da briga o njima ne izostaje.

Napravite dogovor oko vaspitanja

Često se dešava da odrasli za svoju povrijeđenost koriste djecu kako bi ,,vratili’’ i inatili se svom bivšem partneru, ili kako bi pridobijali naklonost djeteta. Tako, jedan roditelj može zahtijevati da se domaći uradi čim se dođe iz škole, dok kada je dijete kod drugog roditelja domaći ostane neurađen. Jedan roditelj može postaviti pravilo da se iz grada dolazi u određeno vrijeme ili da se za kompjuterom provodi pola sata dnevno, dok je kod drugog vrijeme neograničeno. Roditelji moraju biti dosljedni, za većinu pitanja uspostaviti ista pravila i svoje frustracije ostaviti po strani kada su u pitanju djeca! I djeci će biti lakše kada ne moraju iznova da se prilagođavaju i procjenjuju situaciju.

Razumite da dijete ima pravo na svoj život

Sa odrastanjem i ulaskom u adolescenciju djeca počinju da se osamostaljuju. Roditeljima može teško pasti to što će, ionako ograničeno vrijeme koje imaju na raspolaganju sa djetetom, početi još više da se skraćuje. Dijete će, na primjer, imati potrebu da ostane preko vikenda kod roditelja sa kojim živi kako ne bi propustilo rođendan kod druga ili drugarice iz kraja. Razumite to, prilagođavajte se i pravite kompromise. Insistiranjem na zajedničkom vremenu samo ćete odgurnuti dijete od sebe. Dajte djeci prostora da grade svoj život.

Nemojte prerano upoznavati dijete sa novim partnerima

Djetetu treba dosta vremena da se navikne na samu činjenicu da su se roditelji razveli i da prihvate nov način života. Većina djece to nikad suštinski i ne prihvati, pa i kao odrasli ljudi često definišu da im je najveća želja bila i ostala da imaju oba roditelja pod istim krovom. Nemojte im dodatno otežavati tu fazu i činjenicom da su tu već i neke nove osobe kojima treba da se posvetite i sa kojima će dijeliti vašu pažnju. Posebno ih nemojte opterećivati neozbiljnim vezama. Reakcije na nove partnere će biti različite, i imajte razumijevanja za to.

Kako bi dijete što bolje obradilo i prihvatilo čitavu novonastalu situaciju, kao i svu zbrku osjećanja koja je prate, ne zanemarujte značaj psihološke podrške. Biće vam zahvalna na tome kada odrastu – na tome što su imala sa kim da pričaju i ko da ih razumije.

Izvor: Vaš psiholog