PIŠE: Tamara Kostić, NTC sistem učenja

Dok praznici stižu, na svojstvene načine ih proživljavaju i djeca i odrasli. Iz ugla djeteta, cjelokupna praznična atmosfera može da bude doživljena na različite načine, shodno uzrastu i okolnostima u kojima se porodica nalazi. S tim u vezi, postoji čitav spektar dječijih pogleda na tu situaciju: od takozvane „praznične euforije“ koja nerijetko podrazumijeva sveopštu trku i žurbu, preko umjerene radosti i iščekivanja koje dijete pokazuje, pa do potpunog mira i usporenosti u svemu u čemu učestvuje. Naravno, pored toga, ne treba prećutati ni činjenicu da djetetov doživljaj praznika i pretprazničnih priprema ne mora da bude pozitivan. Veliki broj djece ne dijeli tu radost koja je donekle i nametnuta kao društveno očekivanje. Ovaj period godine je obilježen isticanjem porodičnih vrijednosti, kulturom darivanja, a nerijetko i običajima da se pokažu glamur sjaj i materijalno bogatstvo. A u tome se mnoga djeca ne pronalaze, kao ni mnogi roditelji. Neizbježno, u takvim okolnostima se djeca socijalizuju bez obzira na to da li i sama rastu u kontekstu u kom ove vrijednosti bivaju ostvarene ili posmatraju kako se u njihovom okruženju one ostvaruju.

Bilo kako bilo, u periodu oko božićnih i novogodišnjih praznika nije na odmet podsjetiti se nekih važnih savjeta koji se tiču komunikacije sa dijetetom.

Sve za dijete, samo za dijete

Prezaštićivanje od strane roditelja umije da bude vrlo izraženo. Dijetetu se poklanja pažnja, dijete se štiti i to je u redu, ali sve dok se ne prelazi u domen u kom ono nema mogućnost da istraži ono što ga okružuje. Primjera radi, u silnoj želji da djecu maksimalno (pa i preko svojih mogućnosti) obraduju i smjeste u centar pažnje, roditelji daju sve od sebe da pripreme poklone i obave veliku prazničnu kupovinu. Dijete nerijetko postaje samo pasivni subjekt kome se iznenađenja priređuju, kome se poklanja i iznosi sve na gotovo. Može grubo da zazvuči, ali, razvojno gledano, to je lažna usluga. Umjesto toga, za razvoj djeteta bi mnogo značajnije bilo uključiti dijete u pojedine aspekte kao što je kupovina sitnica i poklona za druge. To na poseban način daje djetetu aktivniju ulogu, priliku za istraživanje, ali i priliku za prihvatanje odgovornosti i izazova. Ako se pritom o koracima, planiranju i odlukama diskutuje i dijete se pita za mišljenje, čitave pripreme zadobijaju drugu dimenziju. Ovakvo ponašanje roditelja, koje uključuje činjenicu da dijete ne zna otkuda se sve pred njim stvorilo i kako je do toga došlo, utiče na dalje ponašanje i socijalni razvoj.

Ravnopravno

Ne samo kada sa mališanima razgovarate i planirate, nego i kada sa njima dijelite poslove, oni se osjećaju sigurno i uvaženo. Neka djeca1 nikada nisu kitila jelku u svojoj kući ili prostoru u kom borave. Mali broj djece bira ukrase ili raspored novogodišnje dekoracije jer neki roditelji smatraju da to nije dječija aktivnost, već roditeljska, dok neki misle da bi time opteretili dijete ili da dijete to ne bi adekvatno uradilo.

U čemu je onda poenta?

Alternativa ovakvom maniru je upućivanje djeteta u obavljanje svakodnevnih pripremnih aktivnosti. Obrazlažite kako se namiješta ili pravi nešto, kako se ukljapaju predmeti koje koristite i zašto ste baš njih odabrali, a ne neke druge itd. Iznenadićete se kada budete čuli da dijete ima mišljenje o svemu tome. Na taj način, između ostalog, ono razvija strategije zaključivanja, razumijevanje uzročno-posledičnih veza, proširuje rječnik i usvaja aktivno slušanje kao bitan aspekt komunikacije. Odgovarajte pritom na dječija pitanja. To je od ogromnog značaja. Dječija pitanja nisu glupa ni besmislena i ne postavljaju se sa ciljem da dovedu roditelja do iznemoglosti i frustracije. Zašto odbrojavamo za Novu godinu? Kako Djeda Mraz stiže na sva mesta istovremeno? Kako nastaje vatromet? Gdje odlaze pisma sa novogodišnjim željama? Budite strpljivi. Potrebno je da date odgovor da bi dijete dalje razvilo sopstveni sistem uvjerenja. Ispoštujte taj sistem i pomozite da ga izgradi. Možete čak i da postavite samom djetetu dodatna pitanja pa da zajednički dođete do odgovora i uvida. Na taj način podstičete dijete da razmišlja i bude kreativno. Dijalog ovakve vrste je posebno bitan u predškolskom periodu, jer se otvaraju putevi ka radoznalosti, postavljanju pitanja i rješavanju problema koji će kasnije biti korisni.

Kreativnost iznad svega

U skladu sa aktivnostima u okviru prazničnih priprema, kolika god da je žurba ili euforija u pitanju, ne treba zaboraviti da je za djecu najvažnije da igra i stvaralaštvo budu utkani. To je svakako poželjno, ali i izvodljivo. Recimo, umijesto kupovine ukrasa ili poklona, korisno bi bilo dijete podstaći da da što više ideja o tome kako od postojećeg materijala to napraviti – bilo svojeručno ili uz vašu pomoć. Čestitke, dekoracija, nove igračke… sve su to opcije u kojima ne samo da mališani uživaju, nego uporedo pozitivno utiču na njihov rast i razvoj. Već vam je dobro poznato da kada dijete sjecka, lijepi, cjepka i sastavlja – razvija finu motoriku. Kroz ove aktivnosti dobija mogućnost da ispolji kreativnost, estetski se izrazi i bude ponosno na svoj rad. Pored toga, šaljete bitnu poruku, a to je da je vrijednost u samostalnom kreiranju, a ne u materijalnom proizvodu koji se kupuje. U stvaranju pružite pomoć i podršku onoliko koliko dijete traži. Ne namećite svoje ideje, osim ako one postojeće nisu ostvarljive iz bezbjednosnih razloga. Jedno je usmjeravati, a sasvim drugo izvršiti aktivnost umjesto djeteta. Djeca kroz ovakvu igru razvijaju samostalnost i samopouzdanje, a sama činjenica da razmjenjuju ideje sa vama, iniciraju proces kreiranja i stiču šansu da budu ponosna na sebe dodatno učvršćuju benefite na ličnom planu. U svemu tome će uspjeti jedino ako im date šansu da se u tome oprobaju. Način na koji se ponašate prema svom djetetu direktno izgrađuje njihovu ličnu sliku o sebi. Ako želite da je dijete samostalno, da ima dobre ideje i da je sposobno da ih sprovede u djelo, onda dozvolite da radi na realizaciji svojih ideja i pomozite mu da na taj način izrgrađuje svoje samopouzdanje i kreativnost.

Dobijam i dajem

Poklanjanje je jedno od glavnih obilježja ovog perioda. Znatno važnija i dugoročna roditeljska uloga nije u tome da obasipa poklonima svoje dijete, nego da otkrije i predstavi djetetu proces obostranog darivanja. Dok su djeca mala, nemaju svijest o tome da i druge osobe u njihovom okruženju dobijaju poklone i zaslužuju poklone. Vrlo rano možete početi kod njih da razvijate svijesti o poklanjanju, a ne samo dobijanju. Radost darivanja je vrijednost koju dijete treba da spozna i vremenom razumije. Tokom praznika je pravo vreme za to. Razgovarajte sa djetetom o tome šta ono misli da bi neko drugi želio. Pitajte dijete šta bi bilo spremno da uradi za drugu osobu ili samostalno napravi. Na taj način podstičete dijete da polako uviđa da pored sopstvene, postoje i perspektive drugih, koje su takođe važne.

Hrabro i dosljedno u novu godinu!