PIŠE: Jasper Juul, porodični terapeut
Ovaj tekst inspiriran je istraživanjem koje je u proljeće 2016. sprovela danska televizija. Istraživanje je obuhvatilo 1600 trinaestogodišnjaka, učenika 6. razreda i isto toliko roditelja. Kao i mnoge druge stručnjake, roditelji me često pitaju koje su posljedice korištenja pametnih telefona i tableta za dječje socijalne vještine i za razvoj njihovog mozga. S obzirom na to da neuronaučnici iz mnogih zemalja još objavljuju različite rezultate, mišljenja i preporuke, ja ću se osloniti na svoju ekspertizu i znanje koje je povezano s prirodom i kvalitetom odnosa u porodici, a na pisanje ovog teksta podstakla me snažna dosljednost u razmišljanju i iskustvu mladih i roditelja u Danskoj.
Elektronske naprave nazivam “članovima porodice” jer odvlače puno pažnje i doslovno mijenjaju kulturu porodičnog života na načine koji su nezdravi za odnose utemeljene na ljubavi – odnose između odraslih, braće i sestara i roditelja i djece.
Prema zaključcima spomenutog istraživanja, većina djece školskog uzrasta navodi da im nedostaju roditelji i da bi voljeli provesti zajedno više nesmetanog vremena. Isto su željeli i roditelji, a prilično sam siguran da bismo takav odgovor dobili i od partnera. Istraživanje je sprovedeno u pravo vrijeme jer dolazimo do tačke u istoriji gdje većina mladih odraslih ljudi neće više moći uporediti svoje iskustvo u porodici prije i poslije pametnih telefona.
