Djeca koja imaju invaliditet neizbježno nailaze na jedinstvene i teške izazove tokom odrastanja, ali nasilje ne bi trebalo da bude jedno od njih. Kao roditelj, možete učiniti nešto u vezi sa tim tako što ćete posijati sjeme ljubav i empatije u svojoj djeci.

Neki oblici invaliditeta mogu biti vidljiviji, kao što je istaknuto u novoj filmskoj drami Čudo. Zasnovan je na bestseleru New York Times-a autora Raquel J. Palacio o prvom iskustvu u redovnoj školi dječaka u petom razredu, koji ima kraniofacijalni poremećaj. Kraniofacijalni poremećaji mogu izazvati značajne zdravstvene probleme za mlade, ali najprimjetniji za vršnjake je različit izgled lica.

Smetnje u razvoju koje su vidljive u fizičkim karakteristikama osobe ili putem njihovog govora ili ponašanja mogu dovesti do toga da drugi učenici tu osobu ismijavaju, kao što je u ovom filmu slučaj. Druge smetnje su manje vidljive, kao što su poremećaji u učenju ili poremećaji ponašanja, ali ipak mogu rezultirati maltretiranjem. Zapravo, djeca sa smetnjama u razvoju su maltretirana u školama i na internetu dvostruko češće nego djeca bez invaliditeta (Rose, Simpson, & Moss, 2015).

Ako su žrtve nasilja, to može imati brojne negativne efekte na razvoj ove djece. Njima izolacija može izgledati jedini način bjekstva. Na primjer, Noć vještica je bio omiljeni praznik dječaka iz ovog filma, jer je mogao da se maskira i sakrije svoje lice. Studije takođe pokazuju da maltretiranja mogu dovesti do anksioznosti, depresije, smanjene samopoštovanja i nižeg stepena angažovanja u školi za djecu sa smetnjama u razvoju (Rose, Monda-Amaia, i Espelage, 2011).

Međutim, postoje načini da se spriječi vršnjačko nasilje i ishodi povezani sa njim. Jedna od metoda je pomoći djeci da razviju vještine kojima bi bili podrška vršnjacima sa smetnjama u razvoju. Tako se može učiniti da ljubaznost, empatija i prijateljstvo budu norme na kojima počiva naša zajednica.

Neki savjeti za roditelje o tome kako razviti ove vještine: 

1. Vi ste model ponašanja prema drugima koji su različiti. Ovo je najbolji način da naučite svoju djecu kako se postupa prema drugima. Naučite svoje dijete da riječi imaju značaj i snagu i da zato moramo biti pažljivi. Svoje riječi birajte i budite svjesni da određeni izrazi koji se odnose na invaliditet mogu imati negativne konotacije i stigme. Na primjer, uvijek pretpostavljajte da djeca slušaju ako odrasli kažu stvari poput “to je retardirano”. Izbjegavajte taj jezik sami i ispravite ga kod djece ako ga čujete.
2. Nađite zajedničke osobine i interesovanja. Samo zato što smo na jedan način različiti ne znači da ne možemo biti slični na druge načine. Pomozite vašem djetetu da pronađe zajednički jezik i interese sa onima koji imaju različite sposobnosti i vještine.
3. Pomozite djeci da izgrade empatiju za druge koji su različiti. Empatija podrazumijeva sposobnost zauzimanja druge perspektive – pomozite djetetu da se “stavi u tuđe cipele.” Ako ih učite empatiji, to će vjerovatno dovesti do toga da će se vaše dijete stati na stranu djeteta kojeg drugi ismijavaju. Da biste podsticali empatiju, diskutujte o uticaju ponašanja vašeg deteta na druge i vježbajte promjenu perspektive. Ovo može pomoći djeci da razumeju što osjećaju oni koji su maltretirani.
4. Podstičite otvorenu komunikaciju sa svojom djecom. Ne možemo da pripremimo našu djecu za svaku moguću situaciju, pa se potrudite da im bude ugodno da razgovaraju sa vama ili sa drugom odraslom osobom o tome što vide i čuju u školi i u drugim okruženjima i kako pomoći onima koji su na meti ismijavanja. Jedan od načina da ovo postignete jeste da koriste priče ili filmove, kao što je “Čudo”, kako biste pokrenuli diskusije o tome kako treba tretirati one koji su različiti.
5. Nastavljajte razgovore. Da bismo napravili promjene, moramo sebi i drugima pomoći da osvijetlimo ove i druge važne teme. Podstičemo vas da dijelite ove savjete sa drugima i istražite načine da utičete na svoju zajednicu. Za početak pronađite informacije o lokalnim ili školskim inicijativama u vezi sa nasiljem ili istražite na internetu ideje o tome kako promovisati empatiju, prijateljstvo i dobronamjernost.

Svi imamo ulogu u zaštiti i osnaživanju drugih. Pomozimo djeci da razumiju, prihvate i cijene razlike. Time ćemo ima dati važne vještine koje će im služiti i kao odraslima.

Izvor: Psihology today