PIŠE: Slađana Antić, koordinator Tesla Logo Programa u Školi Intelektualnih Veština

Doba djetinjstva je vrijeme neizmjerne bezbrižnosti, period igre, sticanja novih znanja i iskustava, ali i period kada počinje izgradnja dječije ličnosti. U modernom društvu igre pijeskom i lastike sve češće bivaju zamijenjene računarom i telefonom, pa su tako smanjene mogućnosti interakcije sa drugom djecom. To dovodi do sporijeg psihomotornog razvoja. Javlja se fenomen teško održive pažnje kod sve većeg broja djece nego što je to ranije bio slučaj. Čak deset puta je učestalija pojava otežanog sticanja vještine čitanja i pisanja kod djece očuvane inteligencije. Još je češća pojava otežanog privikavanja na školske obaveze.

Roditelji, i sami zatečeni uticajem prisutne tehnologije na kreiranje djetetove ličnosti i njegovih sposobnosti, često nisu u stanju da predvide ovakve pojave.

Nepravilnosti koje se najčešće javljaju u početnom čitanju su:

– Zamjena slova nekim drugim vizuelno sličnim (riječ maša čita naša) ili zvučno sličnim (riječ duga čita tuga).
– Izostavljanje slova ili čitavog sloga u okviru jedne riječi (,,gutanje“ slova ili sloga na početku, u sredini ili na kraju riječi ).
– Nemogućnost čitanja riječi po slogovima ili cijelih riječi: (umjesto ru-ka ili ruka čita r-u-k-a).
– Teškoću pri čitanju stvaraju riječi u kojima postoje suglasničke grupe tzv. klasteri (prvi, strpljiv, prst, strogo…) i dugačke riječi (oblakoder, pokazivati, personifikacija…)
– “Gubljenje reda” tokom čitanja.
– NEnaglašavanje kraja rečenice tokom čitanja što utiče na razumijevanje pročitanog teksta.

Ove i još mnoge druge nepravilnosti čine čitanje otežanim, a razumijevanje teksta skoro potpuno nemogućim.
Tada dijete izbjegava da čita, ubijeđeno da mu ono ne ide; školsko gradivo se pasivno prati, nastaje borba oko izrade domaćih zadataka. U djetetu se polako stvara odbojnost prema čitanju i pisanju pa samim tim i prema učenju.

Šta roditelj može da uradi?

Najprije treba da razumije dijete i motiviše ga na vježbanje. Pruži mu podršku i uvjeri ga da će do fluentnog čitanja doći zajedno, korak po korak.

Veoma je bitno uvježbavati sposobnost vizuelne percepcije jer u njoj leži osnova čitanja i pisanja. Ona se može vježbati kroz zadatke uočavanja detalja. Ovi zadaci mogu biti:

– Pronalaželje određenog slova u grupi vizuelno sličnih slova;
– Pronalaženje niza simbola;
– Pronalaženje izlaza iz lavirinta itd.
– Vježbanje čitanja započeti:
– Riječima od dva slova: (so, ja, on), uz uvježbavanje spajanja oba slova u cjelovitu riječ.
– Riječima od tri slova: (tim, kap, sat).
– Dvosložnim riječima: kada dijete usvoji navedene zadatke, prelazimo na jednostavne riječi od dva kratka sloga (ku-ća, ru-ča, ma-la…).
– Riječi postepeno usložnjavati uz uslov da je dijete savladalo prethodne vježbe.

Radom na pomenuti način smanjuje se broj grešaka, a dijete stiče sigurnost i samopouzdanje tokom čitanja.
Kod određenog broja djece čak i postupan pristup daje minimalne rezultate i tada je najbolje obratiti se za pomoć logopedu. Stručnom evaluacijom procijeniće vještine čitanja i pisanja te započeti logopedski tretman sa djetetom.