Rođenje trojki donijelo je sreća u domu cetinjske porodice Bošković, ali i tri puta više obaveza, nespavanja i dječijih svađa. Dom Boškovića sa Cetinja odiše velikom porodičnom srećom, dječjom igrom, cikom, grajom trojki Katarine, Mine i Irine udruženih sa starijim bratom i sestrom.

Njihov dan počinje u pet sati ujuto, kada majka Aleksandra ustaje da naloži vatru i pripremi doručak.

“Kad ih sredim spremam doručak, ne samo za njih, nego za još dvoje starijeg sina i ćerku, tako do sedam sati mi smo obučeni nahranjeni i spremni za vrtić, školu i ja za posao”, priča ona za Televiziju Crne Gore.

http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/185372/trojke—velika-sreca-ali-i-obaveza.html

Srećni tata Milovan je pomorac, kaže da su trojke unijele trostruku sreću u njihov život.

“Malo je manje spavanja, čovjek mora da se uklapa prema njima – spavamo kad one spavaju, budimo se kad oni, jedemo kad one jedu, znači one diktiraju tempo života”, objasnio je on.

Kako je kazao, najveći je teret ipak na njegovoj supruzi, a on se uključuje najviše oko nabavki i prevoza djece u školu.

“U početku nije pomagao, više se bavio starijom djecom, jer on ne umije oko beba, ali sad su veće i može da se uključi i u hranjenje i oblačenje, odvoženje u vrtić…”, objasnila je Aleksandra.

“Ja sam joj jedini oslonac. Pomažem joj te poslove koje ja mogu da obavim nabavka – do prodavnice da pođem, da povedem djecu u vrtić, školu… te tipove posla mogu da joj pomognem, inače ove poslovne kroz kuću, ja nešto nijesam za to”, dodaje Milovan.

Sa trojkama se sreća množi puta tri kao i obaveze i troškovi. Obezbijediti za tri bebe hranu, pelene i odjeću veliki je izdatak.

“Ono što je atak je kupovina zimske odjeće i obuće. Vi u određenom momentu morate da kupite tri jakne, troje cipela…”, kazala je Aleksandra.

Milovan je poručio da je, ipak, najbitnije da su djeca zdrava i vesela i “hvala bogu na tome, a ostalo će se stići i srediti”, smatra Milovan.