Roditelji znaju da se kod školskog djeteta događa puno toga, ali nerijetko shvate da zapravo ne znaju puno o svemu tome. Znaju ponešto o ocjenama, o gradivu, o nekim generalnim odnosima među djecom u odjeljenju, ali definitivno nisu svjesni baš svega važnog što se djeci događa u tih nekoliko svakodnevnih sati škole.

Uz knjige, kontrolne i zadatke, svijet vašeg djeteta okreće se oko aktivnog pretvaranja u malu osobu unutar svoje učionice. Da bi se roditelji bolje odnosili prema svom školskom djetetu i bolje razumjeli njihova svakodnevna iskustva, jedan učitelj podijelio je nekoliko stvari o tipičnom školskom danu koji većina roditelja ne shvata o njihovom djetetu, a trebalo bi.

Oni su veliki dio vas

Zašto vaše dijete djeluje ili govori na određeni način, učitelji obično shvate nakon razgovora s roditeljem. Ali način ophođenja nije jedina stvar koju “donose” u učionicu. Oni takođe dijele vaš timski duh, radnu etiku i elan – ili nedostatak istih.

Samo zato što to rade kod kuće ne znači da to rade i u školi

Štoviše, roditelji su frustrirani ocjenama svoje djece “iako oni znaju da je njihovo dijete sve to dobro znalo kad je rješavalo kod kuće!”.

To i jeste problem. Djeci prečesto pomažu roditelji, zbog čega djeca nisu sposobna samostalno rješavati zadatke, a u školi im to niko za vrijeme testa ne može napraviti. Zato ne znaju odgovore, zbunjuju se i dobijaju loše ocjene.

Svako dijete ima ulogu u učionici

Vaša djeca u osnovi imaju istu politiku koju roditelji doživljavaju u svijetu odraslih. Dok djeca međusobno djeluju unutar zajednice u učionici, uloge se nesvjesno daju i djeca i učitelji rade svaki prema svojoj ulozi. Djeca znaju ko je kakav, ko ima loš dan, ko je obično problematičan, ko dobar učenik i tako prirodno prihvaćatu uloge za svakoga u grupi. Učitelji se zato uvijek trude nekako da raspodijelr učenike po njihovim ulogama kako bi oni slabijih intelektualnih mogućnosti mogli dobiti bolju pomoć oko gradiva ili ako je neko dijete previše sramežljivo, njih stave uvijek blizu nekoga ko će ih vući i uvlačiti u interakciju.

U svakom slučaju, učiteljima je jako važno dobro preraspodijeliti snage kako bi svi mogli rasti kao pojedinci, ali i kao zajednica.

Povrijeđena osjećanja nisu uvijek loša stvar

Škola nije samo čitanje i pisanje; ona predstavlja i učenje društvenih vještina koje su jednako važne za život. Tokom vremena koje provode u učionici, djeca uče kako da postanu ljudi. Djeca mogu biti neshvaćena, razočarana i povrijeđena, ali kad se osjećanja djeteta povrijede, to je neprocjenjiva prilika za njih da nauče kako da reaguu na prikladan način i oporavei se od uzrujanosti.

Procvjetaju kad ih pustite

Samo zato što vaše dijete izgleda sramežljivo ili mislite kako baš nije društveno, vaše dijete samo minut nakon vašeg odlaska doslovno procvjeta. Neka se djeca zaista pretvaraju u potpuno različite osobe kad nisu pod budnim okom roditelja pa zato nije dobro pretpostavljati da je vaše dijete isto, da ima istu ulogu u školi, kao i u porodici.

U školi ima puno više sreće nego što mislite

Uprkos agoniji koju ponekada pokazuju zbog domaćih i kontrolnih, škola je često sretno mjesto za vaše dijete. Djeca se i dalje smiju i igraju tokom školskog dana, oni uče kako da komuniciraj, kako biti dobri građani i kako djelovati unutar zajednice. Zato bi vam nekada mogli doći premoreni od svih tih lekcija, ali to znači da dijete u međuvremenu nije uživalo uz mnogo smijeha i radosti.

Vjerovatno razmišljate o njima više nego što oni razmišljaju o vama

Razdvajanje možda može biti teško za neke učenike, ali uprkos strahovima i nelagodnosti, djeca vrlo brzo zaboravljaju na sigurni dom jer se raduju uzbuđenjima, a čak i ako ih u školi ostavite uzrujane zbog neke porodične razmirice, vjerujte, one neće na njih uticati kad ostanu sami u školi. Djeca tada obično zaboravljaju na svoje porodične “stvari”, jer se posvećuju danu u školi, a tuga koju će eventualno osjetiti zbog porodičnih trzavica, pokazaće tek onda kad se vrate iz škole i prisjete svega što se odigralo prije nego je otišlo u “školski život”.

Većina učitelja/učiteljica jednako je posvećena razvoju vašeg djeteta kao i vi

Čak i ako mislite da jedan učitelj ili jedna učiteljica nemaju dovoljno vremena za svako dijete ponaosob, činjenica je da su učitelji svakom djetetu posvećeni isto, a iako se u nekoliko školskih sati ne stignu posvetiti svakome od njih, vjerujte kad vam kažu da im škola ostavlja dovoljno vremena da se posvete onom djetetu kojem je pomoć potrebnija od drugih. A to znači da se imaju vremena posvetiti svakom problemu, gotovo jednakom mjerom kao i kad bi o njima u školi brinuli sami roditelji.

Izvor: Index.hr