Djeca se samo žele penjati i biti aktivna. Brzo nakon prvog rođendana, postaju toliko uzbuđeni u želji za akcijom, da ih nije briga za ništa drugo. Nije važno penju li se na stepenice ili policu za knjige – važno je pokušati se popeti. Ne mogu odoljeti, bez obzira na negodovanje odraslih, jer istražuju svijet i sopstvene mogućnosti. To čine bez iskustva, razumijevanja, samodiscipline i razlikovanja dobroga od lošeg.
Sasvim mala djeca sebi ne mogu pomoći kod mnogih neposlušnost. Potrebno im je reći “ne” i dati jednostavna objašnjenja kako bi počeli učiti pravila. Odrasli pritom određuju granice. Na primjer, mnoga djeca prolaze kroz period u kojem žele bacati stvari. Tada je potrebno maknuti ili osigurati sve ono što ne želite da bude bačeno i pripremiti ono što se smije baciti, kako bi dijete i na taj način moglo istraživati i učiti.
U najranijoj dobi, djeca teško razumijevaju koncept pravila. Dijete može naučiti reći: “Ne diraj-vruće!” – kad vidi šporet, ali to ne znači da razumije što znači opeći se ili da isto važi i za npr. svijeću. Također, samokontrola kod djece varira, jedan dan će biti strpljivi i čekati na red, dok već narednog dana mogu reagovati sasvim suprotno.
Kako izaći na kraj s ponekad opasnom znatiželjom najmanjih?
- Dječja zaštita
Obezbijedite police za knjige i ormare tako što ćete ih pričvrstili za zid, kako ih dijete ne bi moglo povući ka sebi, a stepenice obezbijedite ogradicom. Zaštitite utičnice i oštre ivice.
- Nježna ograničenja
Pravila su ponekad prave zamke. Dijete ne može razumjeti zašto je u redu da se na neke stvari penje, dok na druge ne smije. Svaki put ispočetka objasnite djetetu i na taj će način vremenom doći i razumijevanje. “Ne, na to se ne penjemo.” – recite, odmičući dijete od cilja. Budite čvrsti i dosljedni, ali brižni.
- Preusmjeravanje
Sama riječ “ne”, neće spriječiti znatiželjno dijete. Umjesto toga, pokušajte dijete okupirati drugim aktivnostima i preusmjeriti mu misli.
- Stvorite sigurne zone za igru
Pokušajte napraviti sigurna mjesta za penjanje kod kuće, odnosno prostor za igru u kojem će djeca moći skakati i penjati se jer i na taj način djeca razvijaju svoj um.
Jednogodišnjaci ili dvogodišnjaci su premali da bi razumjeli posljedice. Ipak, ako roditelj reaguju odmah, dijete će shvatiti da svako ponašanje na nešto utiče: “Nismo pokupili sve igračke, pa sad nemamo dovoljno vremena da idemo u park.”
Neka ponašanja prolaze s razvojem. Zato roditelji koji imaju i stariju djecu nisu toliko pod stresom kad mlađe dijete, npr. počne bacati hranu iz hranilice. To ne znači da će dozvoliti djetetu da baca hranu po kući. Dajte djetetu manju količinu hrane na stolić ispred njega, a ako počne bacati hranu, možete reći; “Završio si s jelom?” – i spustiti ga iz hranilice.
Ako sve ne ispravite odmah, to ne znači da neće biti ispravljeno nikada. Djeca se dramatično mijenjaju između prve i treće godine. Trogodišnjak je sličniji predškolcu, s boljim razumijevanjem i mogućnostima. U međuvremenu, neka vaša uputstva budu što jednostavnija, a vaša očekivanja manja. Korak po korak.
