Hijerarhija je jedan od parametara porodičnog sistema, namijenjena je da uspostavi red, odredi pripadnost, autoritet, moć u porodici i stepen uticaja jednog člana porodice na druge.
Jedna od odredbi hijerarhije jeste da su roditelji odgovorni za djecu i da imaju svu vlast u nuklearnoj porodici.

Triangulacija

Triangulacija je emocionalni proces između dvoje ljudi, koji imaju tendenciju da uvuku u odnos trećeg. U narušenoj porodici, gdje su unutrašnje granice zamagljene, roditelji mogu ponekad da od svoje djeca naprave emocionalne partnere. Ovo je obrnuta hijerarhija, u kojoj je status djeteta u porodici jednak roditeljskom.

Primjer: “Ćerka-drugarica”. Majka komunicira sa ćerkom ravnopravno, kao sa partnerom, kao sa prijateljicom, što dovodi do psihološkog diskomfora kod djeteta, do pomiješanih uloga, do slabljenja snage djeteta.

U normalnim uslovima, snaga djeteta treba da je usmjerena prema društvu, da se koristi za komunikaciju sa vršnjacima, prijateljima, braćom i sestrama.

U slučaju kada majka počne da priča ćerki kako ona ima loš odnos sa njenim ocem, da su oni u sukobu, dijeli svoje sumnje o prevari oca, u duši djeteta počinje da se dešava konfuzija.

Kada majka postane prijateljica ćerke, u očima ćerke, to smanjuje njen autoritet i kao posledica toga, ćerka se nesvjesno emocionalno pridružuje ocu. Dijete ne želi da sluša takve stvari, teško mu je sluša negativne stvari o jednom od roditelja. Kao rezultat toga, ćerka se trudi da se distancira od majke.

Isto se dešava u slučaju prekomjerno povjerljivih, drugarskih odnosa između jednog od roditelja i sina.

Šta djeca ne bi trebala da znaju o vama
 
Govoreći o prekomjernoj otvorenosti u komunikaciji sa djecom, treba odmah odrediti šta djeca obično ne treba da znaju. Djeca ne treba da znaju o ličnim intimnim detaljima i tajnama roditelja. Prije svega, to se odnosi na seksualne odnose. Metaforički, ovo zvuči ovako: “Vrata spavaće sobe roditelja, za djecu moraju biti čvrsto zaključana.” Da, djeca znaju da ta vrata postoje, i to je sve.

Takođe, djeca ne treba da znaju o predbračnim avanturama, odnosima, ljubavima roditelja. Govoreći o svojim predbračnim odnosima djeci, majka oduzima moć oca i usmjerava djecu protiv sebe.

Isto važi i za oca, djeca ne bi trebala da znaju o njegovom predbračnim odnosima. Ukoliko je došlo do braka i djeca pitaju o tome, ima smisla saopštiti samo o činjenici braka i ne fokusirati se na tome duboko, kako ne biste izazvali zabrinutost kod djece i njihovu sumnju u stabilnost saveza roditelja.

Sada se vratimo na kršenja hijerarhije u porodičnom sistemu.

Parentifikacija

Termin parentifikacija dolazi od engleske riječi «parents» – roditelji. U bukvalnom smislu to znači da djeca funkcionalno postaju roditelji svojim roditeljima. Ova varijanta obrnute hijerarhije često se javlja u slučaju alkoholizma ili narkomanije jednog ili oba roditelja.

Primjer: Ako je otac hemijski zavisan, a u porodici postoji sin, on često zamjenjuje ko-zavisnoj majci oca. Otac i majka u takvoj porodici su često infantilni, pa je dijete prinuđeno da postane jedini odrasli član i snosi odgovornost za porodicu, njeno postojanje i homeostazu. On donosi odluke, on je odgovoran za granice porodice, čineći ih rigidnim. Rigidne granice u ovom slučaju izgledaju ovako: niko ne treba da zna da je otac zavisan, tako da nikoga ne treba pozvati u kuću, niko ne smije dijeliti ono što se dešava u porodici. Takvo dijete, po pravilu, nema prijatelje, vodi zatvoren “odrastao” život. Ovo je obrnuta hijerarhija, u kojoj je status djeteta u porodici viši od roditeljskog.

Još jedan primjer parentifikacije: u slučaju rane smrti majke, ćerka funkcionalno zamjenjuje majku i kao posledica toga, prestaje da bude ćerka. Od malih nogu ona obavlja mnoge kućne ženske poslove, brine o ocu i podržava ga. Tako se ne upoznava sa potpunom ulogom ćerke, kada odraste, ona često postaje funkcionalna majka svom mužu.

Narušenje hijerarhije između braće i sestara 
 
Nastaje kao posledica parentifikacije, kada najstarije dijete preuzima odgovornost za roditeljski podsistem, on takođe preuzima odgovornost za dječiji podsistem (mlađe djece).

Ili druga varijanta: kada u dječjem podsistemu nema hijerarhije, nema vodećeg, starija i mlađa djeca su ravnopravna. Ovo se dešava kada jedan od roditelja žestoko, autoritativno utiče na djecu, udružuje se u koaliciju sa dečijim podsistemom i na taj način slabi drugog roditelja.

Primjer: Otac, koji provodi dosta vremena sa svojim sinovima, svih uzrasta (sport, šah, ribolov), ne dijeleći ih na starije-mlađe, a majka se pri tome nalazi van njihovih aktivnosti. U tom slučaju, majka se osjeća loše, doživljava iritaciju od koalicije otac – sinovi i traži da stvori sa nekim svoju koaliciju, na primjer, sa svojim roditeljima ili psihoterapeutom.

Treba napomenuti da pored disfunkcionalne koalicije roditelja i djeteta, postoji i zdrava varijanta – to je koalicija “po horizontali”, to su koalicije unutar porodice između supružnika i između braće i sestara.

Dragi roditelji!

– Kada se “družite” sa svojom djecom, kada im se žalite na svoj odrasli život, kada demonstrirate svoju nesposobnost da se izborite sa svojim gubicima i porazima;
– Kada popunjavate dječjim dušama praznine svoje usamljenosti, kada primoravate dijete da pokriva vaše bolne navike;
– Kada, vođeni svojim egoizmom, pjenite zbog nezahvalnosti svoga čeda i tražite nadoknadu za “neprospavane noći” u obliku pažnje ili saosjećanja –

znajte da samim tim lišavate svoje dijete ne samo roditelja, jer ste narušili hijerarhiju. Lišavate djete njegovog života, jer dok dijete obavlja vaše odrasle potrebe, ono ne živi svoj dječiji (ili već odrasli) život. Osvijestite to.

Izvor: Bebamur