Vlasnik vile Lara Vasilije Gvozdenović uslovno je osuđen zbog trovanja djece prilikom boravka u okviru škole u prirodi u Čanju 2011. To je prvostepena presuda sutkinje barskog Osnovnog suda Tamare Spasojević, koja je odlučila da Gvozdenović neće robijati 30 dana, ukoliko u sljedećih godinu dana ne počini novo krivično djelo.

Istom presudom sutkinja je i firmu Kompani, u okviru koje posluje vila Lara, osudila uslovno –  novčanu kaznu od 2.000 eura neće platiti ukoliko u sljedeće dvije godine ne počine novo krivično djelo.

I ova sutkinja je, suprotno stavu tužilaštva, ocijenila da je djelo učinjeno iz nehata.

U postupku je utvrđeno da je voda bila neispravna.

Gvozdenović se sudi za proizvodnju i stavljanje u promet škodljive životne namirnice, jer je, prema optužnom predlogu, u maju 2011. godine stavio u promet neispravnu vodu, škodljivu za zdravlje ljudi, usljed čega je došlo do trovanja djece koja su se nalazila na rekreativnoj nastavi u Čanju.

Prethodna sutkinja koja je sudila u postupku Aleksandra Leković, u međuvremenu je podnijela ostavku, a ona je bila četvrta postupajuća sutkinja u višegodišnjem procesu.

Leković je u prvoj presudi, koju je ukinuo Viši sud, oslobodila Gvozdenovića optužbi zbog zastare postupka.

Ona mu je prekvalifikovala umišljajno krivično djelo u djelo iz nehata i konstatovala da je došlo do zastare.

Viši sud u Podgorici u ukinutoj presudi ističe da u postupku u kome su maloljetnici oštećena lica, ne može teći rok za zastaru sve do njihovog punoljetstva.

U podgoričkom Osnovnom sudu godinama se vodi i parnica koju su pokrenuli roditelji učenika Osnovne škole “Vladimir Nazor”, koji tužbom protiv države i Gvozdenovića traže preko pola miliona eura za naknadu materijalne i nematerijalne štete za 100 djece koja su boravila u Čanju.

U tom postupku je prvostepenom presudom, koja je ukinuta, bilo presuđeno da roditelji djece treba da plate veće sudske troškove, nego što je bio iznos odštete koja im se duguje.

Vila Lara radi i u tom objektu i dalje borave djeca u okviru škole u prirodi.

Za razliku od Gvozdenovićevog procesa, podgorički Viši sud zaključio je da je postupak zastario  kada se sudilo bivšem ministru Petru Ivanoviću, iako je i u tom slučaju  maloljetnica oštećeno lice.

U presudi Višeg suda zaključuje se da se saobraćajka dogodila 2. oktobra 2010. godine i da je apsolutna zastara nastupila četiri godine kasnije, odnosno 2. oktobra 2014, iako je djevojčica koju je Ivanović udario automobilom još maloljetna.

Međutim, u postupku trovanja djece isti sud zaključuje da kada su u pitanju oštećeni maloljetnici – postupak ne može da zastari do njihovog punoljetstva. Ta dva postupka dobar su primjer neujednačene sudske prakse.

Prema Krivičnom zakoniku, u krivičnim djelima u kojima je zaprijećena kazna do godinu dana zatvora propisano je da apsolutna zastara nastupa nakon četiri godine od izvršenja djela.

Međutim, u istom zakonu piše da to pravilo ne važi za maloljetnike, odnosno da u slučaju kada je oštećeno maloljetno lice, zastara počinje da teče od njegovog punoljetstva.

Izvor: Vijesti