Samo je 20 odsto djece s mentalnim poremećajima identifikovano i dobija potrebnu lijekarsku pomoć. Ipak, niz znakova može upozoriti roditelje na postojeće probleme. To su u prvom redu značajne promjene u ponašanju kod kuće ili u školi, neočekivani pad školskog uspjeha i promjene raspoloženja koje su ekstremnije nego prije.

Drugi mogući znakovi upozorenja uključuju promjene u fizičkom izgledu, kao što su drastično debljanje ili gubitak kilograma, zanemarivanje llične higijene, pronalazak nove grupe prijatelja, teškoće suočavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, česte noćne more, upotrebu alkohola i/ili droge, česte ispade bijesa, prijetnje o povrjeđivanju sebe ili drugih, samoopovrjeđivanjeili autodestruktivno ponašanje i prijetnje o bijegu od kuće. Još jedan razlog za zabrinutost je depresija, koja uključuje negativno raspoloženje i stav propraćen lošim apetitom, problemima sa spavanjem i razmišljanjem o smrti, navodi dr. Krasner.

Ako roditelji sumnjaju na probleme mentalnog zdravlja kod tinejdžera, važno je držati sve komunikacijske linije otvorenima. Problem vašeg tinejdžera problem je cijele porodice – s obzirom na to da mogu imati razarajući učinak na cijelu porodicu, bitno je da su svi uključeni u rješavanje problema. Porodica može pomoći pokazivanjem nježnosti i interesovanja za njihovo dobro, podsticanjem da govore o svojim osjećanjima, provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima, jednostavno, biti im na raspolaganju kad god je potrebno.

Kao i kod većine mentalnih problema, rana pomoć daje najbolje rezultate pa je uputno potražiti profesionalan savjet. Osim lijekara opšte prakse, pedijatra i drugog medicinskog osoblja (psihijatra, psihologa i socijalnog radnika) u centrima zdravlja i bolnicama, takođe se možete obratiti predškolskom i školskom osoblju, učiteljima razredne nastave, asistentima u nastavi, pedagozima i ravnateljima škole.