Pred Komitetom za prava djeteta Ujedinjenih nacija (UN) nije bilo pritužbi iz Crne Gore ali to ne znači da je stanje idealno već da ljudi nijesu dovoljno informisani o načinu ostvarenja svojih prava koja su im zagarantovana, zaključeno je danas na okruglom stolu održanom u Podgorici.

Djeca kojima se krše garantova prava, na osnovu Trećeg fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta, imaju mogućnost da podnesu predstavku Komitetu UN za prava djeteta ukoliko zaštitu nijesu ostvarila u svojim državama. Fakultativni protokol o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta Generalna skupština UN usvojila je krajem 2011. godine. Crna Gora ga je potpisala 2012. godine u Ženevi, a Skupština je u julu 2013. godine donijela Zakon o potvrđivanju ovog dokumenta.  U Crnoj Gori je Protokol počeo da se primjenjuje od 2014. godine.

Programski direktor organizacije Save the children, Ahmed Pjano, kazao je da je Crna Gora među prvim državama potpisala taj dokument, čime je, kako je ocijenio, preuzela na sebe obavezu da bude perjanica u ostvarivanju prava djece.

Kako je kazao, dijete u pravnom sistemu Crne Gore, s obzirom na to da nema procesnu sposobnost, nije u mogućnosti da se žali nacionalnom organu o ugroženosti svojih prava već mora to da učini preko zastupnika.

„Ovo je presedan i sa ovim protokolom Komitet omogućava da dijete direktno podnese žalbu Komitetu, čak bez ikakave pravne pomoći nego da na svoj način objasni šta je problem“, rekao je Pjano.

Pored direktne žalbe, nju može podnijeti pravni zastupnik, druga zainteresovana strana uz ovlašćene djeteta, kao i treća strana bez saglasnosti djeteta, ali se takve pritužbe posebno cijene.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Šućko Baković, ocijenio je da Protokol još nije zaživio ali očekuju da hoće, jer je značajan dokument“.

On je ukazao da je važno da se pravda mora zadovoljiti na nivou države, pojašnjavajući da se samo tako može reći da postoji vladavina prava i da se može dobiti povjerenje međunarodnih institucija.

Baković je podsjetio da Konvencija o pravima djeteta, usvojena 20. novembra 1989.godine,  prvi put na jednom mjestu kodifikuje sva ljudska prava posvećena djeci i predstavlja najvažniji međunarodni ugovor o pravima djeteta.

Prema njegovim riječima, usvajanje i ratifikacija dokumenata koji se odnose na ljudska prava i slobode i prava djeteta, predstavlja prvi korak u njihovoj zaštiti, jer su ti dokumenti bezvrijedni, ukoliko se ne primjenjuju djelotvorno.

„Države se često obavezuju na poštovanje dokumenata o ljudskim pravima, ali ih ne primjenjuju, ili ih nedovoljno primjenjuju. Zbog toga je važno da postoje nacionalni i međunarodni mehanizmi za zaštitu ljudskih prava i prava djeteta“, kazao je Baković.

On je naveo da su najvažniji mehanizmi za zaštitu prava djeteta na nacionalnom nivou sudska zaštita, zaštita pred Ustavnim sudom i pred Ombudsmanom – kao nezavisnom institucijom.

Ombudsman bilježi veći broj neposrednih obraćanja djece Instituciji, a ta obraćanja nekada i nijesu pritužbe, već predlozi, molbe za savjet i slično.

Učešće djeteta u građansko – sudskom postupku zahtijeva da pravosuđe bude prilagođeno djeci, što podrazumijeva da se djetetu obezbijedi pristup sudovima, da dobije sve potrebne informacije, bude pripremljeno za dolazak u sud, ima odgovarajuću pomoć tokom sudskog postupka.

„U svakom sudskom postupku u kojem se odlučuje o pravima i interesima djeteta, dijete ima pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje. Praksa pokazuje da ovi standardi još nijesu ispoštovani i da postoje brojni problemi u vezi učešća djeteta u sudskim postupcima“, naveo je Baković.

On je kazao da, u skladu sa Konvencijom, Komitet analizira – provjerava dostignuća država ugovornica o obavezama preuzetih tim dokumentom.

Države su obavezne da podnose redovne izvještaje Komitetu, koji sadrže informacije koje će mu omogućiti sveoubuhvatno sagledavanje stanja djeteta.

Komitetu se podnose i alternativni izvještaji uz redovne izvještaje države, od NVO. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda takođe ima pravo na dostavljanje alternativnih izvještaja.

Zamjenica Zaštitnika za oblast prava djeteta, Snežana Mijušković, kazala je da je 50 država potpisalo Protokol, a ratifikovale ga 34.

Prema njenim riječima, usvajanjem Protokola međunarodna zajednica je nedvosmisleno stavila prava djeteta u ravan sa svim ostalim ljudskim pravima i kategorijama beneficijara ljudskih prava i priznala da i djeca, bilo individualno ili kolektivno, imaju pravo da podnesu predstavku međunarodnom tijelu, kao i odrasli.

„Najbolje rješenje za djecu i ostvarivanje njihovih prava jeste postojanje sistema u kojem su djeca sigurna i zaštićena u svojim zajednicama – u svojim zemljama. Međutim, ako se prava nekog djeteta krše i ako ne može pronaći rješenje problema u svojoj državi, i nakon što se sve mogućnosti za rješavanje problema iscrpe unutar zemlje, III Fakultativni protokol omogućava djeci da podnesu predstavku Komitetu“, pojasnila je Mijušković.

Ona naglasla da taj mehanizam, u zemljama koje su ga ratifikovale, podsticajno djeluje na vlede država kao bi stvarale uslove koji omogućavaju poštovanje prava djeteta i ostvarivanje negovog najboljeg interesa, na nacionalnom i lokalnom nivou.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Nišu, Nevena Petrušić, kazala je da je Crna Gora jedina u regionu ratifikovala ovaj protokol, čime je učinila veliki korak unaprijed kada je riječ o stvaranju uslova za aktivno ušešće djeteta u građansko – sudskim postupcima.

„To sve govori da su u pitanju veliki pomaci“, navela je Petrušić.

Ukazala je da je Institucija zaštitnika jedina institucija kojoj se djeca mogu direkrno obratiti.

„I dalje zadržavmo tu ideju da se dijete ne može samostalno obratiti i da to mora uraditi njegov zakonski zastupnik. To je paradoks da se dijete može obratiti Komitetu UN, a ne može sudu u svojoj državi, osim ako iza njega stoji zakonski zastupnik“, navela je Petrušić.

Izvor: MINA