PIŠE: Maja Belobrajdić, Klokanica

Kao da sam je juče rodila, a već smo bili na razgovoru za upisu u vrtić! Kako i gdje ide to vrijeme? Pretočeno je u predivne uspomene, osjećaje, dane, mirise, osmijehe.. Ali leti…

Na razgovoru je (kao i uvijek kada je to potrebno) zabljesnula i zaista sam bila preponosna gledajući je kako se hrabro smješka i brblja… Kako je samo vesela i zvrkasta! Kako je otvorena i neustrašiva! Prava lavica!

Kako stvari stoje – upali smo i startujemo s jaslicama. Istovremeno osjećam ponos, sreću, zadovoljstvo… i možda mrvicu nemira, ali uvjerena sam da će sve super proći i da će moja Vrtirepka zezati i nekoga drugog osim mene. Kad smo kod toga, zajedno smo proslavile i moj prvi Majčin dan, koji mi je uljepšala čvrstim stiskom rukica oko moga vrata. Nema ljepšeg osjećaja na svijetu!

I ovaj Majčin dan sam osjetila i posebnu zahvalnost prema svojoj majci i svim Majkama jer zaista je biti Majka najteži posao na svijetu…

Zna me hvatati strah kada shvatim da sam ovoj Vrtirepki zaista sve na svijetu (uz tatu) i da sam tu sada radi nje. Tek smo 9 mjeseci zajedno (i 8 koje smo provele u istom tijelu) i toliki je još put pred nama da je postavimo na noge i da bude sigurna i sretna i da postane čovjek. A jedini recept kojeg priznajem i kojeg se pridržavam je – ljubav, ljubav i još malo ljubavi (izmiksano sa strpljenjem)! I tako… sad znam da su Majke posebna bića i vjerujem da su već u trudnoći, a pogotovo nakon porođaja “posipane” posebnim prahom koji im daje supermoći. Jer, vjerujte, posmatrajući svoju majku, prijateljice koje su mame i sada samu sebe – zaista nema drugog opravdanja kako uspijevaju to što uspijevaju.

Samo neke od tih supermoći, stečenih od trenutka kada postaneš Mama su:

• Izuzetna hrabrost;
• Postaneš medicinska sestra i doktor i pedijatar iako sama padaš u nesvijest prilikom vađenja krvi;
• Posjeduješ poljupce koji imaju magičnu moć da umanje bilo kakvu bol;
• Tvoje ruke dobijaju izuzetnu sposobnost umirenja i smirenja uplakanog djeteta;
• Nisi umorna. Jesi, ali nisi. Skačeš na prvi glas svoje bebe iako je iza tebe noć u kojoj nisi spavala dva sata u komadu;
• Iako nisi spavala dva sata u komadu, ujutro ćeš s osmijehom uzeti svoju bebu i izljubiti je od glave do pete;
• Prva se budiš (ako spavaš) i zadnja ideš leći;
• Iako si umorna pospremićeš stan, svuhati ručak, prošetati s djetetom, popričati sa svakim komšijom, igrati se, glupirati i sakriti podočnjake korektorom;
• Možeš se igrati jednoe iste igre satima, samo zato jer raduje tvoju bebu i tjera je na smijeh;
• Nisi bolesna i ne ideš na bolovanje… jer mame ne boluju;
• 100 puta dnevno se sagneš po bačenu stvar i vraćaš je uz osmijeh djetetu… da bi je opet bacilo;
• Ne osjećaš više ruke i u najneudobnijem si položaju, ali sposobna si izdržati samo jer beba spava i neka se naspava;
• Proživljavaš bebinu bol za svaki grč koji doživi, za svaki zub koji izbija;
• Našminkaš se u roku 6 minuta i to držeći bebu u jednoj ruci i praveći face u ogledalo da je zabaviš;
• Možeš promijeniti program/smanjiti zvuk na TV-u nožnim prstom (da… nožnim.. jer je u rukama beba i spava);
• Možeš cijeli dan ne jesti i biti ok;
• Možeš jesti stojećki/u hodu/ jednom rukom/ nunajući ili pjevajući bebi;
• Pišeš kolumnu u 1 ujutro jer je to jeeedino vrijeme tišine u kući;
• Vježbaš naveče ili rano ujutro jer je to jedino vrijeme u danu koje imaš za sebe. Ali ne žališ zbog toga;
• Pričaš bebski jezik i razumiješ svaki „mm“/ „bljblj“ svoga djeteta;
• Strepiš nad svakim pomakom bebe da ne udari glavom.. iako će kad-tad udariti.. ali, hello – ti imaš poljupce koje liječe!
• Ne treba ti toplomjer da vidiš da je tvoja beba bubana;
• Odjednom znaš 100 dječjih pjesmica i pričaš najbolje priče;
• Možeš učiti, diplomirati, raditi, napredovati uz malu bebu;
• Obistinilo se ono “Vidjećeš kad postaneš mama”;
• I dalje trebaš/želiš/slušaš svoju mamu.

Ima gomila toga što nas čini Majkama, ali definitivno je to ta neopisiva i posebna ljubav i snaga koju svaka žena dobije.

I naši Tate su posebni, oni su od pamtivijeka zaduženi za tjeranje babaroga i ostale ekipa ispod kreveta i iz ormara. Oni su dječji Super heroji, ali ova kolumna je posvećena Mamama (o Tatama ćemo neki drugi put).

I zato, drage mame, ja ću vam reći svaka čast!!! Radite odličan posao! I kada mislite da više ne možete, kada se osjećate usamljene i prestrašene – svaka vam čast! I kada spustite naveče svoje blago u krevet, uzmite pet minuta za sebe i čestitajte sebi na još jednom odlično izguranom danu i znajte – već sutra, čim vas ujutro zagrle te malene ruke oko vrata, sve će biti lakše i sve će imati tako savršeni smisao!