Sigurno ste se ako imate bebu već imali sutuaciju da je ponekad kutija ili kesa zanimaju više od same igračke koja se u njoj nalazi. Roditeljima je to čudno i pokušavaju zainteresovati dijete za igračku, ali ono igračku ne želi ni da pogleda nego uživa lupajući kutijom i gurajući ruke u nju i šuškajući ukrasnim papirom. Zašto je to tako?
Odgovor leži u stepenu razvoja. Dok je igračka možda zanimljiva i slatka odraslima, dijete ne vidi puno smisla u njoj. Taj slatki šareni slonić kojeg je dobilo na poklon ne pruža djetetu bezbroj mogućnosti za istraživanje i uključivanje svih čula. Ali, ukrasni šuškavi papir, kutija ili kesica u kojoj se slonić nalazio druga su priča.
Djeca u uzrastu od jedne godine se nalaze u fazi razvoja koju stručnjaci nazivaju senzo – motoričkom. U njoj se djeca igraju i aktivno istražuju igračke i druge objekte. Prvo to rade očima, a potom rukama i ustima. Cijelu prvu godinu života dijete provodi pripremajući se za ovakvu vrstu igre. Tako prva dva mjeseca života beba provede istražujući igračku samo očima jer su ruke i prsti još nedovoljno razvijen iza bilo kakvu akciju.
Potom, u uzrastu od 4 do 6 mjeseci dijete uglavnom postane sposobno da uzme igračku i stavi je u usta. Kreće istraživanje na novi način, novim čulima.
Od 6 do 8 mjeseci rastu bebine sposobnosti pa time i igra postaje složenija. Bebe nauče premetati igračku u rukama, okretati je, grebati, gurati prst u nju ili je dodati nekome drugom. Otprilike u to doba dijete stekne i mogućnost ispuštanja jedne igračke kako bi uzelo drugu koja ga više zanima. Takođe, razvija se i svjesnost o predmetima. Na primjer, osmomjesečno dijete je svjesno da je lopta koja se otkotrljala pored njega i otišla iz foteljejoš tamo iako je ono vidi.
Zahvaljujući tom razvojnom koraku, dijete može povući pokrivač i otkriti medvjedića koji se skriva ispod njega ili upuzati ispod da ga dohvati. Upravo zato ukrasni papir, kesica i kutija pružaju toliko mogućnosti istraživanja, opipavanja i eksperimentisanjate jednogodišnjacima jako zanimljivi.
Narednih šest mjeseci djeca će eksperimentisati – na primjer šuškati papirom i slušati zvuk koji pritom nastaje. Otkriće da zgužvani papir ima drugačiji oblik od ravnog i da se može pocijepati na sitne komadiće. Kutija je igračka u koju se ti iskidani papirići mogu natrpati.
Sljedeća faza u djetetovom razvoju je prelazak na igru simbola. Djeca počinju koristiti predmete kao zamjenu za nešto drugo. Na primjer, kocka može poslužiti umjesto telefonske slušalice. Ili, dijete može gurati kutiju po podu pretvarajući se da gura brod po moru. U tom uzrastu djeca se još uglavnom igraju sama, ali postoji mogućnost igre pored drugog djeteta ili čak u grupi djece.
Stvara se mogućnost rješavanja problema kroz igru – na primjer kako gurnuti kocku kroz otvor ili navući kolut na dršku. Kutija od poklona kod djece stare godinu i po može poslužiti kao šešir ili kuća pa je i dalje vrlo zanimljiva igračka od koje dječja mašta može proizvesti ono što je odraslim očima nevidljivo.
Izvor: Dječja posla
