Doktor Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja, roditeljima često objašnjava zašto je važno da se njihova djeca vrte, trče, kreću i slobodno igraju, zašto je važna dinamička akomodacija i zbog čega danas sve češće dolazi do poremećaja u razvoju djeteta, objasnio je vrlo detaljno u nastavku teksta koji prenosimo sa Zelene učionice:

Najveće regije mozga koje pripadaju prvom dijelu razvoja su rotacija, ravnoteža, razvoj stopala, dinamička akomodacija oka, fina motorika i govor jer imaju najveći broj sinapsi. Drugom dijelu programa razvoja mozga pripadaju misaoni procesi, misaona klasifikacija, misaona serijacija i asocijacija.

Da li dijete danas svaki dan ima 15 minuta igre rotacije, da li ima igre ravnoteže (da balansira na jednoj nozi, na dvije, da pazi da ne padne), da li pređe 5 km na dan, da li ima dinamičku akomodaciju (da prati neki predmet koji brzo odlazi i dolazi)? Nema!

Nema lopte, djeca ne znaju da uhvate loptu. Kada im bacite loptu, 50 odsto djece ne može da je uhvati sa dvije šake, hvataju je u naručje. Neka djeca čak okreću i glavu, plaše se plastične lopte.

Nekada se dinamička akomodacija razvijala trčeći od jutra do mraka – preko kamena, preko grane, preko potoka, a gdje dijete danas trči? Nigdje. Čak i ne trči i ne hoda. U gradu nema prepreka. Dijete rođeno u gradu već je oštećeno jer nema gdje da razvija dinamičku akomodaciju.

A zašto je važna dinamička akomodacija? Ako nije dobro razvijena imaćemo u školi disleksiju. E to je problem. Jer svaki dio mozga koji nismo razvili kako treba dovodi do disfunkcije i dijete ne umije da povezuje stvari. Dakle, dinamička akomodacija se ne razvija zato što dijete ne trči i nema prepreke. Jedina šansa je lopta, ali loptu ne koriste. Moj savjet je da od danas lopta bude glavni rekvizit.

I kada je riječ o finoj motorici, važno je napomenuti da i tu 50 odsto djece koja živi na teritoriji bivše Jugoslavije nema dovoljno razvijenu finu motoriku. Skoro šezdeset odsto djece ne može da odigne četvrti i peti prst sa čvrste podloge. To znači da u mozgu još nije odvojio četvrti i peti prst, nego kada postave šaku sa raširenim prstima na sto, četvrti i peti prst sa podloge odižu zajedno, u isto vrijeme. A zašto ne koriste čestvrti i peti prst? Pa zato što za sve igre koje ima koristi samo palac, drugi i treći prst. To nije fina mortorika – fina motorika podrazumijeva korišćenje svih deset prstiju. Onda mi roditelji kažu “imamo lego kocke”, pa i to je korišćenje samo tri prsta. Ili “imamo bockalice”, pa i to je tri prsta ili čak samo dva. Znači ne koriste se četvri i peti.

Što se razvoja govora tiče, ja ne znam koliko oni govore. Dijete od 6 godina ide u školu tamo ne priča baš puno, a kući kada dođe čeka ga televizor ili kompjuter. Ono praktično ni ne govori, a dijete od 6 godina mora da govori 10 sati dnevno svaki dan. Kako mozak da mu napravi sinapse ako on ćuti. Još ako jede mekanu hranu i eto ga zagarantovani poremećaj govora.

Da li dijete razvija danas misaone procese? Da li igra igre za misaonu klasifikaciju (na slovo na slovo ili kaladont za straiju djecu). Misaone serijacije nema. Jedino asocijacije stalno ima jer je dominantna aktivnost gledanje televizije. A da li kada gleda te-ve ima rotaciju i ravnotežu, da li razvija stopala? Nema ništa sem asocijacije. A da li je ovo optimalno za razvoj mozga našeg djeteta?

Nema rotacije, nema ravnoteže nema akomodacije, nema fine motorike, nema ništa. A kako se mozak razvija – u pokretu! Svaki pokret je važan, i pokret najmanjeg prsta.
A kada se vratimo 20-30 godina u nazad dominantne igre su bile, za djevojčice lastiš, a za dječake klikeri. Da li se igrali petnaest minuta, duže ili kraće. A ako uzmemo da je bilo u prosjeku tri sata. Dakle tri sata cio mozak radi uključujući i misaonu klasifikaciju, jer svaki pokret unaprijed mora da se “računa”.

Nemojte da se čudite zbog čega danas imamo sve više razvojnih smetnji. Nije samo motorika važna, važno je uključiti i misaone procese.