Prve ružne riječi postaju dio djetetovog rječnika obično negdje oko njegovog trećeg rođendana. Mališan ih najprije ponavlja s vremena na vrijeme tokom govora koji prati njegove aktivnosti. Prilikom takvog izgovaranja dijete još u potpunosti ne shvata značenje izgovorenih ružnih riječi i psovki. U tim trenucima izgovaranje ružnih riječi roditelji najčešće doživljavaju kao veliki izazov i problem čije rješavanje zahtijeva njihovu punu angažovanost.
Za razliku od roditelja, neke druge osobe iz djetetove okoline često tumače ovu „pojavu“ kao simpatičnu, smiju se, zadirkuju dijete, nagrađuju slatkišima svaku izgovorenu ružnu riječ… Na ovaj način dijete ubrzo uviđa da pričanje ružnih riječi donosi korist u vidu pažnje koju privlači psovkama koja biva usmjerena samo na njega. U takvim slučajevima ljutnja i kritike roditelja veoma rijetko daju željene rezultate. A dijete vremenom postaje zbunjeno time što njegovi istovjetni postupci izazivaju različite reakcije ljudi iz okoline. I na kraju uglavnom prihvati „značaj“ i „moć“ ružnih riječi, a ona se ogleda u tome da njihovo izgovaranje skoro uvijek izaziva reakciju okoline. Ta reakcija može biti pozitivna ili negativna, djetetu je obično svejedno. Važno je samo da izgovaranjem psovki što više skreće pažnju na sebe.
Korak prvi: Zahtijevajte od odraslih da ne podstiču i ne odobravaju dječje psovke
Prvi korak u „ratu“ protiv ružnih riječi sadržan je u tome da roditelji zahtijevaju od svojih i djetetovih ukućana, od osoba koje brinu o djetetu, ali i od svih ostalih odraslih osoba sa kojima se dijete često viđa, da ne podstiču i ne odobravaju ovu vrstu ponašanja koju oni žele da iskorijene i ulažu veliki trud u postizanje tog cilja.
Korak drugi: Razgovor i nagrada
Ukoliko dijete ide u vrtić, za uspješan drugi korak potreban je otvoren razgovor, dogovor i saradnja sa vaspitačima. Zamolite vaspitačicu da obrati pažnju na ovakvo ponašanje djeteta i da vas obavijesti ukoliko primijeti da se dijete koristi ružnim riječima.
Ako mališan uspješno izgura dan u vrtiću bez izgovorene ružne riječi, obavezno popričajte sa njim. Pohvalite ga, objasnite mu da ste zbog toga veoma srećni i ponosni na njega. I nagradite dijete. Smišljajte maštovite načine za nagrađivanje. Najbolja nagrada će svakako biti neka zajednička aktivnost vas i vašeg djeteta, igra koju mališa voli i kojoj se uvijek raduje, naročito ako ste i vi dio te igre.
I u situacijama kada dijete u vrtiću ili kod kuće izgovori neku psovku ili više njih, takođe je potreban razgovor sa njim. Umjesto da vičete na dijete, odvojte malo vremena, i sa puno pažnje i strpljenja objasnite mu da vas takvo njegovo ponašanje čini tužnim i razočaranim. Kažite mu da biste bili jako srećni kada ono ne bi koristilo psovke.
Korak treći: ignorisanje mališanovih ružnih riječi
Jedan od efikasnih načina u borbi protiv dječjih psovki može da bude i neobraćanje pažnje na izgovorene ružne riječi. Svaki put kada vaš mališan opsuje, pravite se da niste čuli. Sačekajte par trenutaka i onda se jednostavno poslužite kratkim komentarom da to što dijete govori nije nimalo interesantno, da je dosadno. I nastavite da se ponašate kao da se ništa nije ni desilo.
Naime, ukoliko izostaje reakcija, nema ni sekundarne dobiti u vidu pažnje koju dijete očekuje. Na ovaj način, svaka sledeća namjera za izgovaranje ružnih riječi počinje da slabi, upravo zato što nema nikakve reakcije. Dijete shvata da mu psovke više ne pomažu da bude u centru pažnje, pa će vremenom takvo ponašanje prorijediti, a često i potpuno eliminisati iz repertoara svojih aktivnosti.
Ovakvo postupanje u velikoj većini slučajeva daje odlične rezultate. Njime ustvari postavljate čvrste temelje za razvoj konstruktivnih oblika ponašanja koji su neophodan preduslov za kasnije uspjehe djeteta na svim životnim poljima.
Izvor: Zelena učionica
