Potrebno je jednu rečenicu ponoviti bezbroj puta kako bi se dijete odlučilo da posluša. Ako se ovo i vama redovno dešava biće vam drago da čujete da je ovo moguće promijeniti.

Evo zašto djeca ne urade odmah ono što im se kaže:

Naučili smo ih da ne obraćaju pažnju na nas dok ne počnemo da vičemo ili prijetimo

Vaše dijete je veoma pametno. Ono dobro zna da će ignorisanjem vaših naredbi dobiti na vremenu. Ono nije loše zbog toga, jednostavno je ljudsko biće. Znajte, ako vaše dijete ima 8 godina i ne čuje šta mu kažete peti put to znači da je ono dobro naučeno da vas ne shvati ozbiljno dok ne viknete.

Rješenje:  Nemojte davati naređenja s drugog kraja sobe. Približite se djetetu i pipnite ga, povežite se komentarom o tome šta ono radi. Tek onda kažite: “Izvini dušo, moram da ti kažem nešto.” – zatim sačekajte da vas pogleda u oči. Ako gleda u igračku ili u ekran obavijestite ga da ćete mu uzeti igračku iz ruku ili stopirati televizor. Nemojte izdati uputstvo ili naredbu dok vas dijete ne pogleda u oči, mora da shvati da mislite ozbiljno ono što govorite. Ne dajte više od jednog upozorenja i poštujte vremensku granicu koju ste dali. Ispoštujte svako upozorenje koje ste postavili jer u suprotnom učite dijete da ne shvatate ozbiljno zahtjeve koje postavljate.

Nemaju iste prioritete kao mi

Nijedno dijete neće razumjeti zašto mora da krene na kupanje baš u ovom trenutku i zašto je to njegovim roditeljima toliko važno. Ono ima nešto drugo u svojoj glavi i u sred je nekog svog “posla”. Iako njegova igra vama nije važna, igra je dječji posao i djeca uče igrajući se. Pozitivna strana je da vaše dijete umije da se zaigra i tako uči da se samomotiviše, ne čekajući da ga vi zabavite ili uposlite.

Rješenje: Priđite djetetu i uspostavite kontakt sa njim raspitivanjem o tome šta radi i stavljajući mu do znanja da imate u vidu njegove prioritete. „Wow, vidi što si napravio super garažu. Pokaži mi kako funkcioniše.” Tek nakon što ste zadobili djetetovu pažnju obavijestite ga da ćete mu promijeniti raspored ubacivanjem vašeg  programa: “Dušo, vrijeme je za kupanje. Hoćeš da dođeš odmah ili za 5 minuta? Ok, 5 minuta, ali bez daljeg odugovlačenja i kukanja? Jesmo se dogovorili? Ajde da se rukujemo.”

Dijete smatra da ga ne čujete

Pokušavamo natjerati djecu da nas poslušaju fizičkim i psihičkim povrjeđivanjem. Djeca moraju da žele da sarađuju. Na sreću, naša djeca imaju poverenja u nas i prate naša pravila, sve dok su sigurna da i mi njih čujemo.

Rješenje: Stavite djetetu do znanja da čujete šta vam govori rečenicama tipa: „ Dobro te čujem. Jasno i glasno  kažeš da nećeš na kupanje. Ti stvarno ne želiš da se okupaš. Kladim se da kad budeš veliki nećeš nikada htjeti da se kupaš, jel tako? Ipak, večeras ti je kupanje potrebno. Možda želiš tuširanje?” … Ponekad će vaše dijete lakše pristati na kompromisno rješenje i to je takođe u redu. Obavezno mu objasnite način na koji razmišljate da bi ono znalo da ste pristali na kompromis zato što je i to rješenje dobro, a ne samo zato što je ono bilo tvrdoglavo.

Potrebna im je naša pomoć da pređu sa jedne aktivnosti na drugu 

Stavite se u njihov položaj, zar vama ne pada teško da se odvojite od zanimljivosti koju čitate na kompjuteru da biste smirili uplakano dijete? Djeca naše gunđanje doživljavaju na isti način kao mi njihovo plakanje i pokušavaju da ga ignorišu.

Rješenje: Dajte jedno upozorenje. Kada se vratite za 5 minuta ponovo se povežite sa djetetom. Komentarom na igru “U što je brz taj žuti auto!” uspostavite kontakt i onda ga podsjetite na postignuti dogovor „Dobro srce, prošlo je pet minuta. Jel se sjećaš šta smo se dogovorili? Pet minuta bez odugovlačenja i kukanja. Sada  je vrijeme za kupanje”. Nakon toga napravite tzv.most od igre ka onome što vi tražite od djeteta da uradi: “Jel hoćeš da se trkamo do kupatila letećim kolima? Ti uzmi žuti, ja ću crveni i da vidimo ko će prije da stigne. Krećemo!“

Ne osjećaju se povezano sa nama  

Kada djeca ne obraćaju pažnju na naše zahtjeve to je zato što se ne osjećaju povezano sa nama. Ona se mogu osjećati nepovezano iz različitih razloga, npr: niste bili zajedno cijelog dana, možda ste se jako izvikali jutros jer je kasnilo u školu ili možda konstantno imate bebu u krilu, itd.

Rješenje: Pokažite saosjećanje prema potrebama i željama vašeg djeteta, i to ne samo kada izdajete naredbe već što češće možete. Saosjećanje će vam pomoći da izgradite dobar odnos i dijete će biti raspoloženo za saradnju.

Odustali su od nas

Djeca u roditeljima vide vođu i hranitelja. Ako su ubijeđeni da smo na njihovoj strani oni će željeti da nam udovolje. Ako primijetite da je vaše dijete sumnjičavo ili ste konstantno u borbi to je upozorenje da treba da poradite na vašem odnosu kako biste ga ojačali.

Rješenje: Pola sata vremena samo za njega, na dnevnoj bazi. Ovo izgleda tako tako jednostavno da mnogi roditelji potcjenjuju uticaj ove strategije. Ali ovo uvijek uspije. Čim dijete osjeti da imate vremena samo za njega i ono će imati vremena za vas.

I oni su samo ljudi

Primjena sile izaziva odbojnost. Svako ljudsko biće odbija kontrolu i djeca se po tome uopšte ne razlikuju. Što više se osjećaju kontrolisano i pod komandom, više će se buniti. Na ovu činjenicu možete gledati pozitivno. Ako naučite dijete da bude poslušno morate stalno biti u blizini da dajete naređenja i kad poraste ono neće znati kako da se zauzme za sebe. Ako naučite dijete samodisciplini ono će znati da misli na sebe i niko neće moći da ga iskoristi.

Rješenje: Birajte koje bitke ćete da vodite. Stavite mu do znanja da ste uvijek na njegovoj strani i da uvijek postoji izbor. Bolje je da učite i vježbate dijete kako da se snalazi i šta da radi u određenim situacijama nego da želite da ga kontrolišete. Djeca neće poslušati svoje roditelje iz veoma jednostavnog razloga: navikli su da ih ignorišu. Roditelji previše puta ne urade ono što su rekli. Znači djeca ne čuju ne zato što su razmažena ili neposlušna. Poslušnost ne treba ni da bude cilj. Cilj je disciplina. Zar nije bolje imati dijete koje želi da sarađuje? Saradnja je potpuno različita od poslušnosti kod koje je dijete navedeno da uradi ono što je od njega traženo od strane nečega što je izvan njega.

„Moralnost znači raditi pravu stvar bez obzira šta vam neko rekao. Poslušnost je raditi ono što vam je rečeno bez obzira da li je ispravno.“

Možda vam empatijsko postavljanje granica izgleda suviše komplikovano ili kao da ima „previše posla“ oko njega. U početku jeste teško. Bilo bi lakše da djeca odmah urade ono što se od njih traži. Ali dobra strana je što vježbanje ovih koraka uči dijete samodisciplini, uči dijete da ćete vi uraditi ono što ste rekli i ono će naučiti da nema potrebe da ga nešto zamolite 100 puta. Na kraju će vam biti mnogo lakše da ga ubacite u kadu.

Izvor: NajboljaMamaNaSvetu