PIŠE: Sara, Happiness is here blog

Krajem oka spazila sam kako ćerka uporno kopa prstima po blatu. Zastala sam. Dvije slike mi prolaze mislima – 1. zamišljam sebe kako nosim umornu bebu na kuku dok pokušavam da okupam blatnjavo dijete i 2. uživam u bebinom zaprljanom licu. Izbor je preda mnom. Da ćutim i posmatram ili da počnem s naređivanjem. Možda „Nemoj da isprljaš tu odjeću“ ili „samo stopala!“.

Ja ćutim.

Ovdje se odvija magija. Ovaj trenutak je vrijedan moje pažnje.

To je samo blato. Blato je dobro. Prava igra je upravo ono što čini djetinjstvo.

A baš ova iskustva postaju sve rjeđa i rjeđa za djecu. Da li ste znali da skoro polovina djece uzrasta od 5-12 godina iskusi prave igre u prosjeku tek nešto preko sat vremena dnevno. To je jedna trećina manje od njihovih roditelja u tom uzrastu. Da li vas to šokira? Trebalo bi! Sigurno nam nije svejedno kad čujemo ovakav podatak? Da li smo postali toliko zauzeti da više nema vremena za prave igre? Mislim da je vrijeme da preispitamo naše prioritete.

Nedavno sam pisala o značaju slobodne, nestrukturisane igre za djecu. Bila sam srećan što vidim toliko ljudi koji pridaju važnost pravim igrama. Mnogo ljudi se složilo da treba pustiti djecu da maštaju, kreiraju i da naprave nered. Bilo da je u pitanju penjanje po drveću, lov na punoglavce u potoku ili farbanje sestre u plavu boju. Ali, iako je izgledalo da se svi slažu da je djeci potrebno više nestrukturisane igre, bilo je i onih koji su rekli da to nije „praktično“. Da su previše zauzeti kod kuće, a u školi nije izvodljivo imati grupu djece koja se igraju u potpunosti prepušteni dječjim potrebama jer bi dovelo do nereda.

Neki ljudi su svjesni značaja prave igre za našu djecu ali ipak ne dozvoljavaju da se ona dogodi u stvarnosti. Šta ako bi im dozvolili da se popnu na to drvo, a oni bi se okliznuli i pali? Svi želimo da zaštitimo svoju djecu, naravno, i pritisak je nekad velik za moderne roditelje! U medijima stalno gledamo slike savršenih domova i djece. Ali život nije takav. Život je lud, zbrkan i jedinstven za svaku porodicu. Pravi život i prava igra nisu stilizovani i osmišljeni, ali su savršeni upravo takvi kakvi jesu.

Djeca treba da iskuse svijet da bi učili o njemu. Treba da se igraju da bi se razvili u predivne ljude, u koje su predodređeni da postanu. Što više puta čuju „ne“, „stani“, „budi pažljiv“ za vrijeme igre, više prilika će propustiti. Nema sumnje, prava igra nekad može biti prljava i glasna. Ali zar ćemo dozvoliti da nas malo prljavštine spriječi? Posmatrajući svoju djecu, koja su odlučila da će se pridružiti svojoj sestri, smijati se, vriskati i isprljati se ljepljivim blatom, mogu vam reći da je ovo scena koju nikako ne bih željela da propustim.

Prednosti dozvoljavanja djeci da se uprljaju igrajući se sigurno prevazilaze nelagodnosti.

Šta je toliko dobro u pravim igrama?

Djeca istražuju svijet koristeći svoja čula. Ovo je način na koji oni uče i on često dovodi do nereda. Slobodna, neuredna, nestrukturisana igra donosi mnogo prednosti, uključujući:

• Razvijanje samopouzdanja i nezavisnosti;
• Podstiče razvoj finih motornih vještina i ruka-oko koordinaciju;
• Povećanu koncentraciju;
• Ekperimentisanje i razvijanje naučnog načina razmišljanja;
• Učenje o uzrocima i posljedicama;
• Mogućnost da se zaprljaju tokom likovnih aktivnosti omogućava djeci da izraze sebe, pojačaju osjećaj za dodir, da uče nove riječi i da budu kreativni;
• Povećana svijest i znanje o životnoj sredini;
• Fizičko zdravlje i aktivnost;
• Ako ste ikada vidjeli dijete tokom slobodne igre, onda je nemoguće da poreknemo sreću koju to nosi sa sobom.

Većinu ovih stvari djeca ne mogu naučiti u učionici. Stoga, koliko god nepraktično izgledalo, djeci zasigurno dugujemo vrijeme izvdojeno za pravu igru. Nije bitno da li živite u maloj kući, nije važno da li imate dvorište, nije važno ako će vaša majka komentarisati da vaše dijete izgleda kao da se nije kupalo dvije sedmice! Hajde da to ostvarimo!

Sada, nemojte me shvatiti pogrešno, ja razumijem da nekad igleda isuviše teško. Imam četvoro djece i količina robe za pranje koju oni proizvode je nevjerovatna. Uvijek sam za olakšavajuće načine. Ali, ograničavanje njihovog izbora za igru samo na one koji su čisti i uredni nije jedan od tih načina.

Kako da učinite nered prave igre izvodljivijim?

• Promijenite svoja očekivanja. Djeca sa sobom donose nered, to je jednostavno tako. Dani sjajnog poda i prozora bez ljepljivih otisaka prstiju su prošli.
• Slavite nered i njegovo značenje. Blato, boja, igračke na podu, šljokice koje su trajno zarobljene u vašem tepihu…sve ove stvari pričaju priču o danu provedenom u igri i zabavi. Djeca uče kroz igru, i što više ostavljate prostora za igru koja nosi nered, Vaše dijete će osjetiti veću slobodu i više dobiti će imati iz takve igre! Prigrlite nered! To je znak zabave i učenja!
• Postavite neke granice. Stavite djeci do znanja gdje je u redu praviti nered, a gdje nije. Imaće slobodu da se igraju a da ne brinete da li će se ta igra završiti farbanjem tv-a. U našoj kući, slobodni ste da kreirate umjetnost kad god to poželite, ali se to radi u sobi za igru (dječijoj sobi) ili napolje. Bojanje vodenim bojama i pravljenje tijesta je dozvoljeno u kući, ali tempere i glina nije, već samo napolju. Imam dvogodišnju djevojčicu koja voli da boja po svom tijelu, tako da je to nabolje raditi napolju.
• Kupite pribor za slikanje koji se pere. Nekad se djeca prepuste trenutku i divna slika ostane na zidu, ups! Kupujem isključivo materijale koji se mogu oprati u slučaju ovakvog scenarija.
• Budite spremni. Ako znate kako igra može donijeti nered, unaprijed se pripremite, na primjer: ako dijete želi da boja, spremite korpu u koju ćete strpati sve korišćene četkice i posudice kada završe, ćesmu za pranje ruku i stari peškir.
• Pripremite odjeću za igru. Sačuvajte lijepe stvari za specijalne prilike i pustite djecu da se obuku u odjeću u kojoj se mogu isprljati. Većina stvari će se oprati, ali i ako se ne opere, nije važno, jer će se svakako ponovo isprljati.
• Spakujte rezervnu odjeću. I možda peškir! Ili uvijek imajte tobu u autu ako za spontanu igru kada ste sa djecom napolju i tome slično. Jednom smo pošli na doručak i djeca su završlila plivajući u moru u njihovoj robi. To je bilo neočekivano i neplanirano ali oni su se tako dobro zabavili da je meni drago što sam bila spremna i nisam morala da im kažem ne.
• Priključite se. Kopajte prstima po mulju, naslikate nešto, pravite kule od pijeska. I onda uskočite svi zajedno pod tuš. Uključite se u nered, prava igra je i odraslima zabavna.

Posmatram i dalje kako djevojčice šljapkaju nožicama po blatu, prave kolače od blata i rade ono što najbolje znaju: igraju se. Sada im se i beba pridružila. Gledajući u njihova zadovoljna lica znam da sam napravila pravu odluku. Prava igra je dozvola djeci da budu djeca, i da prigrle trenutke nereda. Poenta je pustiti ih da se igraju slobodno, bez ograničenja. To je prelijepo, neuredno, to pruža zadovoljstvo, mogućnost za pravom igrom i učenjem. To je samo blato. Ali je mnogo više od toga.