Prije 50 godina Južna Koreja i Finska imale su užasan obrazovni sistem. Južna Koreja bila je opustošena građanskim ratom. Ipak, u posljednjih 50 godina Južna Koreja i Finska su reformisale svoje školstvo i sada su obje zemlje širom svijeta poznate zbog izuzetno visokih obrazovnih rezultata. Što mogu druge zemlje naučiti iz ta dva uspješna, ali dijametralno suprotna modela obrazovanja.
Koreanski model: Ustrajnost i naporan rad, rad i rad
Hiljadama godina je u nekim dijelovima Azije jedini način za napredovanje na socioekonomskoj ljestvici i pronalaženje sigurnog posla bilo podvrgavanje ispitivanju u kojem je proktor bio izaslanik cara, kaže Mark Tucker, izvršni direktor Nacionalnog centra za obrazovanje i ekonomiju. Ta ispitivanja zahtijevala su sveobuhvatno znanje i podvrgavanje njima bilo je iscrpljujuće ritualno putovanje. Danas mnogi u konfucijanskim zemljama još poštuju takvu vrstu akademskih uspjeha potaknutu kulturom ispitivanja.
Među tim zemljama Južna Koreja se ističe kao najekstremnija i uvjerljivo najuspješnija. Koreanci su izveli nevjerovatan poduhvat: Zemlja je 100 posto pismena i pobjednik na međunarodnom komparativnom testu akademskih dostignuća, uključujući i kritičko mišljenje i analizu.
Ali, taj uspjeh dolazi s cijenom: učenici su pod enormnim i nepopustljivim pritiskom. Talenat uopšte nije predmet razmatranja jer ta kultura iznad svega vjeruje u naporan rad i istrajnost, ne postoji izgovor za neuspjeh. Djeca uče cijele godine, u školi i s instruktorima. Ako učite dovoljno naporno, možete biti i dovoljno pametni.
„Koreanci, u sustini, vjeruju da samo treba prebroditi taj vrlo težak period kako bi imali zaista sjajan život“, kaže Andreas Schleichter, direktor obrazovanja i vještina pri PISA-i i specijalni savjetnik politike obrazovanja OECD-a. „To je pitanje kratkoročne nesreće i dugoročne sreće“. Ne vrše samo roditelji pritisak na djecu. Jer, kultura tradicionalno slavi sklad i red, pritisak od kolega učenika može takođe povećati očekivanja.
“Stav zajednice odražava se već u najranijem obrazovanju”, kaže Joe TOBIN, profesor ranog obrazovanja na Univerzitetu Georgia koji se specijalizirao na komparativnim međunarodnim istraživanjima. U Koreji, kao i u drugim azijskim zemljama, razredi su vrlo veliki. Ali, u Koreji je učiteljev zadatak da vodi razred kao zajednicu i razvija odnose među vršnjacima. U američkim vrtićima učitelj je fokusiran na razvoj individualnog odnosa s djetetom i potrebne intervencije u vršnjačkim odnosima.
„Mislim da je jasno kako postoji bolji i lošiji način da obrazujemo djecu“, kaže Amanda Ripley, autorka knjige Najpametnija djeca na svijetu i kako su to postala. „Ako bih morala da biram između prosječnog američkog obrazovanja i prosječnog korejskog obrazovanja za svoje dijete, izabrala bih, vrlo nerado, korejski model. Realnost je takva da dijete mora znati učiti, naporno raditi i ustrajati i nakon poraza. Korejski model ih tome uči.“
Finski model: izbor van nastavnog plana
U Finskoj, s druge strane, učenici se uče koristima od discipline i fleksibilnosti. Finski je model, kažu edukatori, utopija. U Finskoj su škole u centru zajednice, primjećuje Schleicher. Škole pružaju ne samo usluge obrazovanja, nego i socijalne usluge. Obrazovanje je kreiranje identiteta. Finska kultura vrjednuje unutrašnju motivaciju i slijeđenje sopstvenih interesa. Ima relativno kratak školski dan bogat vannastavnim aktivnostima na trošak škole jer Finci vjeruju da se važne lekcije uče van učionice. (Izuzetak? Sport, koji finansiraju gradovi.). Trećina predmeta koje učenici uče u srednjoj školi su izborni, a mogu čak i odlučiti koje maturske ispite će polagati. To je zemlja niskog nivoa stresa koja vrjednuje širok spektar iskustava učenja.
Ali, to ne isključuje strogoću motivisanu istorijskom pozicijom zemlje između evropskih supersila, kaže Pasi Sahlberg, finski učitelj i autor knjige Finske lekcije: Što svijet može naučiti iz obrazovne reforme u Finskoj.
„Obrazovanje je ključ. Finci zapravo ne postoje van Finske“, kaže Sahlberg. „To motiviše ljude da obrazovanje shvate ozbiljnije. Na primjer, niko ne govori taj smiješan jezik osim nas. Finska je dvojezična zemlja, svi učenici uče finski i švedski. Čak i najmanja djeca shvataju da niko drugi ne govori finski i da, žele li bilo što da rade u životu, moraju učiti jezike.“
Finci imaju jednu stvar zajedničku s Južnom Korejom: duboko poštovanje učitelja i njihovih akademskih uspjeha. U Finskoj bude primljen samo jedan od deset prijavljenih na učiteljske programe. Nakon masovnog zatvaranja 80 odsto učiteljskih studija 1970-ih godina opstali su samo najbolje studije, što je podiglo status obrazovnih radnika u zemlji. Učitelji u Finskoj predaju 600 sati godišnje, a preostalo vrijeme provode u profesionalnom razvoju, sastajući se s kolegama, porodicama i učenicima.
Izvor: Školski portal
