Nastavnici istorije najvažnije da li su djeca srećna

Nastavnica istorije u budvanskoj Drugoj osnovnoj školi, Dragana Mitrović dobitnica je nagrade Oktoih za prošlu godinu, a zahvaljujući postignutim rezultatima u toku skoro 26 godina posvećenosti ovom odgovornom pozivu.

Kada je saznala da će dobiti jedno ovakvo značajno priznanje, nastavnica Dragana Mitrović kaže da je bila iznenađena, srećna i nevjerovatno ponosna.

“Nagrada meni znači neki vrhunac moje karijere, jer 26 godina rada sa djecom je dug period, ali period bez napora, period ispunjen ogromnom ljubavlju koju sam  pružila djeci, ali i ljubavlju koja je meni uzvraćena”, ispričala je ona za Radio Budva.

Ogroman broj poziva koje je dobila od sadašnjih, ali i bivših učenika širom svijeta, kao veliki broj poruka i divnih komentara na društvenim mrežama, što je dodatno čini srećnom.

U dugogodišnjem radu sa djecom uživa, a kako kaže, najvažnije joj je da budu srećni. Njoj je, kako navodi, mnogo važnije od znanja koje će ponijeti iz učionice, da li su djeca srećna ili tužna. Gledajući ih vidi sve, i da dijete gricka nokte, i da je pogureno, kako prekrsti noge, grči prste… i tada mora da reaguje i pokuša da pomogne.

“Radeći sa djecom čovjek može da se ogriješi. Vi sami znate da su ti prvi autoriteti, van porodice strašno bitni za odrastanje djeteta. I vi mu morate pružiti podršku, veoma je važno raditi na njihovom samopouzdanju. Jednom mu recite, kako te nije sramota, ti ništa ne znaš, i vi ste završili posao, jer šta djetetu ostaje kad izadje iz škole, ostaje mu sjećanje, negativno ili pozitivno”, navela je Mitrović.

Ona objašnjava da prosvjetni radnici u školama nisu bogovi, ni centar svijeta, već su centar svijeta djeca, zbog čega roditelji  treba stalno da im govore da ih vole.

“Zvuči možda malo neobično, ali vas molim, govorite djeci svakodnevno da ih volite. Djeca često znaju da se požale, roditelji nas dovoljno ne vole i stalno nam govore, uči, uči, uči… Ljubav nije nešto što se podrazumijeva, vi morate da kažete djetetu, bez obzira što je svakom jasno, da ih volite najviše na svijetu, jer djeca, vjerujte vole to da čuju, čak i svakodnevno, i mislim da će sa tim ispoljavanjem emocija, veliki problem biti riješen”, poručila je Mitrović roditeljima.

Kao još jednu važnju stvar navodi to da roditelji tjeraju djecu da ih lažu, a zbog toga jer ih je strah od reakcije.

“Kad god bi željeli da dijete katapultirate, izbrojte do deset, klimnite glavom i prespavajte, samo da znamo šta je istina. Vjerujte, ljubav i istina sve probleme koji su pred nama lakše rješavaju“, zaključila je Mitrović.

Izvor: Radio Budva

SOS linija baner

Nedjelja štednje

Comments

  1. Lijepo procitati da ima ovakvih prosvetnih radnika, odusevih se ! Nazalost , plasim se da mnogi prosvetni radnici nisu svesni svoje uloge kod djece, kakve emocije i saosjecajnost…Test- ocena (veca ako ti mamu i tatu zna ili su mama i tata ugledni , intelektualci itd ), bitno je da plata ne kasni ( realno je mala , ali svi bi mi vecu platu 😊)… Izvinjavam se savjesnim prosvetarima ,znam da ima i takvih…

  2. Svaka cast ovoj uciteljici..ima ih koje same kaznjavaju djecu otimajuci uzinu,prijetnjom da dijete ne dolazi sjutra u skolu bez roditelja..izbacivanjem u hol skole u toku nastave…to ja dozivljavam sa mojim osmogodisnjim sinom…al valjda ce se prosvjeta ove skole koju pohadja moj sin ugledati na ovu uciteljicu..

  3. Mnogobrojni komentari koji se pojavljuju na portalima naveli su me da reagujem Naime, svjedoci smo svakakvih komentara upucenih prosvjetnim radnicima.Sta sam zakljucila citajuci ih ?Zakljucila sam da su ti komentari potekli upravo od ljudi koji nijesu zadovoljni sobom, onih koji jos uvijek traze sebe, a ko zna hoce li se ikada pronaci.To su ljudi koji ne cijene prije svega sebe pa onda naravno da je smijesno ocekivati da postuju ljude koji obavljaju jednu tako svetu profesiju…Ucitelji tj profesori razredne nastave upisali su i zavrsili taj fakultet samo zato sto vole djecu i rad sa njima.Ostali nastavnici /prof. Matematike, Engleskog, Hemije….sigurno nijesu mislili da ce nakon zavrsenih studija umjesto nekog naucnog instituta ….svoj radni vijek provesti u prosvjeti.Neki od njih se snadju u radu sa djecom , a jedan zanemarljiv broj ne uspije da sa uspjehom obavlja ovaj posao i zato u hram prosvjete se ne ulazi ako se ne vole djeca, jer ce svi takvi u njemu biti jako nesrecni.

Leave a Reply