PIŠE: Trevis Norvud, pisac i otac
Zvuk bebinog plača je jedan od najneprijatnijih zvukova za ljudski mozak.
Vojska je često koristila upravo plač beba kao mjeru torture ljudi. Taj zvuk poziva najniže djelove mozga i govori da je nešto loše. Kada ljudi čuju bebin plač, njihov prvi odgovor je pokušaj da ga zaustve. Flašice. Varalice, Ljuljanje. Sve ono što povećava ovaj zvuk izgleda kao bušenje rupe u našoj glavi. Bebin plač je zaista neprijatan zvuk.
I ja sam nekad mislio tako.
Prije deset godina moja žena i ja posjetili smo Almaty (Kazahstan), kako bismo usvojili našeg sina (naše 4. dijete). U Kazahstanu postoje tradicionalna sirotišta. Zamislite sve one slike iz filmova o sirotištima, ali još jadnije. Ovo sirotište koje smo posjetili je staro Sovjetsko jedinjenje, okruženo raspadnutim kamenim zidovima.
Par nedjelja prije samog usvajanja, posjećivali smo našeg budućeg šesnaestomesečnog sina svakodnevno na sat i po vremena. Uglavnom su nam ga donosili. Svaki put je bio u nekim drugim pelenama koje su mogli da nađu. Puno puta su tu bile i roze hulahopke sa cvjetićima.
Zaposleni u sirotištu iskreno su se brinuli o njima. Međutim, na 30 mališana dolazio je samo jedan zaposleni, a nekad je taj odnos bio i lošiji i bili su jednostavno preplavljeni. Jednog dana, nijedan radnik nije bio dostupan. Kako bismo vratili našeg budućeg sina, odlučili smo sami da odemo do mjesta gdje on provodi najveći dio dana.
Pažljivo smo ušli u prostoriju punu krevetaca. Bilo je oko 20 krevetaca i u svakom je bilo dijete uzrasta od nekoliko mjeseci do godinu, dvije dana.
Oboje smo stajali i posmatrali. Uočili smo da tu nešto nije u redu. Prostorija je bila nevjerovatno mirna i tiha.
Tišina.
Provjerili smo da li sva djeca spavaju. Samo njih nekoliko. Neki su ustali, mada većina ih je ležala na leđima. Iz prethodnih posjeta znali smo da je naša beba uvijek gladna. Nisu imali dovoljno za sve. Naš sin od 16 mjeseci težio je samo oko 7 kg.
Prostorija sa dvadesetoro, male, gladne dječice trebalo bi da bude kakofonična od plača. Čak i da nisu gladni, plakali bi zbog toga što im treba promjena pelenica ili pažnja. Neki bi možda htjeli da se nose.
Ova dječica su nekad plakala. Instinktivno. Djeca plaču kako bi „rekli” odraslima da imaju neku potrebu.
Međutim, ako dijete plače i plače iznova i njegove potrebe nisu zadovoljene, ako niko ne dolazi, ono ubrzo shvata da je plač besmislen. Dakle, to je bila prostorija sa 20 mališana koji su bili totalno ugašeni. U tom momentu da me je neko pitao sve bi usvojio.
Plač je zvuk života. Dijete kaže: „Ja vjerujem da će neko moje potrebe zadovoljiti/namiriti. Neko me voli. Neko će doći.”
To je divan zvuk.
Prvi put kada je naš sin plakao znali smo da se nešto mijenja kod njega. Shvatio je da mi reagujemo na njegov plač.
Sledeći put kada se nađete u situaciji gdje dijete plače i gdje njegov plač ne bi trebao da se čuje, poput crkve, restorana, pozorišta, sjetite se da je to najčistiji poziv na ljubav. Ne ignorišite ovaj zvuk i radujte se da će na plač, koji čujete, biti odgovoreno.
Izvori: synchronylab.com/Zelena učionica
Dirljiva i jednako glupa prica.
Npr. kad cujem kako se neko dijete dernja u prodavnici,jer nije dobilo omiljeni slatkis,ili u ugostiteljskom objektu,jer nije dobilo omiljeni kolac,dobijem strasan poriv da roditelje tog djeteta,zajedno sa djetetom izbacim napolje!
Dijete se vaspitava od rodjenja!Kad vaspitate svoju djecu,onda mozete s njom na javna mjesta!
Ovo moderno odgajanje djece ce nam doci glave.
Nisam sisla s planine,nisam stara,moja djeca su jos u Osnovnoj skoli,ali zna se red!
Ovdje se prica o bebama, a ne o djeci koja su u dobi gdje trebaju da budu dovoljno sposobna da se obuku, vrse nuzdu i rijecima objasne sta im treba, itd… Tako da nisam u potpunosti siguran da ste procitali pricu, a ako jeste i niste razumjeli poruku onda je to malo zabrinjavajuce.
Ja napisah da je prica dirljiva.
Zakljucak price je glup.
Znaci,to sto sam ja pustala svoju djecu da placu (kao bebe),znaci da sam losa majka i da ih ne volim??
1.Plakanje je zdravo i potpuno prirodno.
2.Uzaludno plakanje je dio procesa u vaspitanju bebe.
Moja djeca su plakala prvih 40 dana tokom noci.41. noc su takodje plakali,jer su htjeli da jedu,ali sam ja ignorisala taj plac.Ni sledecu,niti nijednu narednu noc vise nisu plakali.
Prvih mjeseci dobijali su po 1600g na tezini,iskljucivo dojeci.Znaci,nisu bili gladni.
Preko dana,prvih dan-dva,nakon izlaska iz bolnice,plakali su,sve dok ih nisam uobrocila.Na taj nacin obezbijedila sam i njima i sebi red i samim tim dovoljno odmora i sna i njima i sebi.
U pauzama izmedju hranjenja i ponovnog spavanja,provodili smo vrijeme zabavljajuci se.
E,sad ja ne valjam,a valjaju ove majke sto po godinu dana ne spavaju,ni one ni njihova djeca,sto ih nosaju,pjevaju im po citav dan,a djeca/bebe se i dalje dernjaju??
Beba ima i druge potrebe osim što je gladna. Neka deca imaju grčeve. Neka prosto žele bliskost. Meni nije normalno ostaviti dete da plače 40 dana i noći i ne pružiti im bliskost, utehu. Tako sam i ja dva puta pokušala da ‘naučim dete redu’ i ostavila je da plače. Prvi put se ukakila, zato je plakala, a drugi put čim je sikala još malo se smirila… verovatno niste čuli ni za skok u razvoju i da se deca doje po zahtevu a ne kad vi to odredite, kao što ni sami ne trpite glad i žeđ do određene satnice, zar ne? U svakom slučaju svaka čast na karakteru…
Gdje to prociraste da sam 40 dana (ili noci,nebitno) pustala djecu da placu??Samo jednu noc i samo jedno plakanje je u pitanju,sto se tice nocnog budjena i jedan,eventualno dva dana,sto se tice dnevnog plakanja i to ne citav dan.
Dalje,ja ne jedem kad sam gladna,vec imam regulisane obroke,bas kao i moja djeca.
Pavle Branka, uz duzno postovanje izludjuju me ti “strucnjaci”za vaspitavanje poput Vas. Ma kakvi su to porivi da izbacite nekoga posebno sa djetetom napolje. Pa sva djeca placu neka manje neka vise. Ja imam dvoje, jedno se ne zaplace kada joj kazes da ne moze omiljena igracka ili slatkis, a drugo je skroz drugacije, place cim mu kazes ne. Idealan red sa malom decom ne postoji, mozemo da radimo i tezimo ka njemu.. Ali svacije ce jednom plakati u prodavnici, necu cekati da ne smije zaplakati Branka da bi izasla na javna mjesta.
Svaka cast, slazem se u potpunosti I meni je tih strucnjaka za vaspitanje preko glave,a njihova djeca rastu u nezadovoljnu djecu
Sandrice,meni bas skoro moje dijete prislo izcista mira i reklo kako ima najbolje roditelje na svijetu i kako je,kad uporedi djetinjstvo svojih drugara sa svojim,on prezadovoljan. 😉
Pavle Branka, imate problem sa uporedjivanjem i uzdizanjem sebe u odnosu sa drugima. Ja se jezim kada treba neko da “izmjeri” ko je bolji a ko gori roditelj, gdje se to odredjuje i kako?! Otkud to da vasa djeca mogu da poredjuju svoja djetinjstva sa tudjima, pa niko od nas nije zivio sa nekim drugim u kuci da bi poredjivao tako lako
Zamislite,moja djeca posjecuju svoje drugare,pa eto opaze kako se njihovi roditelji brinu i ophode prema njima.
Druga stvar,takvog uporedjivanja je oduvijek bilo medju djecom,tako da Vas molom da ne izmisljate “toplu vodu.”
Ja nisam rekla da sam najbolji roditelj,vec aam samo iznijela situaciju izmedju mog djeteta i mene,kojom se ponosim.To je lose??
Ponosimo se i mi drugi, pa to radimo u sebi, a ne pravimo sebe savrsenima, jer nismo, kao ni Vi. A mnogi, u odnosu, na Vas nemaju porive da izbacuju djecu koja placu iz javnih prostorija, tako da je diskutabilno pricati o tome sa Vama vise. A sa druge strane, to sto Vasa djeca posjete na sat vremena svoje drugare, ne znaci da odmah znaju kakvo im je bilo djetinjstvo i kakvi su bili njihovi roditelji. Ali Vi imate neodjivu potrebu da se poredite sa drugima, i ponosite se kako ste sjajni, a drugi nisu, i tu osobinu uspjesno izgleda prenosite i na djecu. Ja, vidite, volim da se bavim svojim roditeljstvom, a ne da uzivam kako sam ja sjajna, a drugi losi. A KADA DIJETE u mojoj okolini place, ja nemam potrebu da ga izbacim, nego da ga zabavim, skrenem mu paznju, i utjesim ga , iako nije moje dijete! Pozdrav.
Ja tezim savrsenstvu,vi ne.Ja imam potencijala za to,vi ne.Vi mozete samo da stagnirate.
Eto,da Vam kazem,kad vec hocete da me napadate i vrijedjate,sram Vas bilo.I Vas i Vase istomisljenice!Ja nikog nisam diretno uvrijedila kao vi,nicim izazvane.Jadne ste.Jadna vasa djeca s vama i takvim vasim razmisljanjem.
Jeste li ikad bile sa djetetom u bioskopu,pozoristu,pjesnickoj veceri?Niste i nikad i necete,jer ste izrodile razmazena derista,kojima su idoli Cece,Bece i ostale “starlete.”
Samo da neki od mojih sinova sjutra ne ozeni neku od vasoh kcerki i ja cu biti zadovoljna.
Vise ne odgovaram,jer mi je i ovo do sad ponizenje-rasprava sa plitkoumim i nekulturnim osobama.
ko si ti bre? Ko si ti da sudis o svima nama? Opet ti napadas druge. Daleko si ti od savrsenstva. Mislis da sve mozes da nadomjestis, odlaskom na “pjesnicku” veceru, xaxax. A to sto si dijete pustala da ti place da bi ga vaspitala na neki tvoj nacin to je dobro. Prvo ne znas sa kim pricas uopste. A sto se predstava tice, ne postoji predstava u Kicu, koju smo mi nedeljom propustili, od kada smo 3 godine napunili. Carobnjaka iz oza smo 5 puta vec gledali, sve nam je ostalo vise i dosadilo , jer smo gledali nekoliko puta. Bioskop ne podrzavam, jer ne volim u preterivanju crtaca, i sedenju 50 minua uz kokice u bioskopu. Nego, smesno mi da pricam haha, jer ja tebe vidim na slici, a meni je zatvoren profil, pa ne mozes da me vidis, bilo bi ti jasnije kako se moja deca vaspitavaju. Uz ljubav, draga, prema drugoj deci, a ne uz izbacivanja tudje djece iz prostorija. Sto se starleta tice, od nas ih ovde niko ni ne podrzava, ne znam od kud ti starlete sada, u vaspitavanju djece. Ne brini, nece se tvoji lako ozeniti i udati, verovatno su navikli da izbacuju ljude u svom prisustvu. Drugo, bicu malo gruba i iskreno surova, jer sam te vidjela na slici, ne brini moja deca nece u tvoju familiju:)), daleko si od naseg nivoa.
Ti bi izbacila necije dijete zato sto place,pa ti nemas pojma o zivotu ti su kao vanserijski vaspitac cije dijete nije nikada zaplakalo…Pavle Branka pa vi vjerovatno nijeste plakali kao dijete pa je genetika u pitanju?
Plač je prirodan sistem za iscjeljivanje kod djece. Kod ove djece, koja su u jednoj od tužnijih koje sam pročitala, naučili su da plačem neće prizvati nikoga i neće biti odgovoreno na njihove potrebe, pri čemu mislim na osnovne potrebe kao i potrebu za prisutnošću i pažnjom. Ovako se stvaraju djeca koja sutra ne umiju da oslobode organizam od nakupljenog stresa. Prije svega mislim na bebe koje su roditelji ostavljali da plaču sami u sobi i da se na njihove potrebe ne odgovara. Takvi se, nerijetko hvale da su im djeca vrlo brzo počela spavati cijelu noć. E pa, dragi moji roditelji, tako se prave djeca i ljudi koji znaju da na njihove potrebe Niko ne odgovara. I to je tužno. Bebe se bude često jer je to sasvim normalno. Imaju potrebu za hranom, njegom, nježnošću i našim prisustvom. Trebali bismo toga biti malo više svjesni. Dijete koje plače još uvijek vjeruje da će neko na njegov plač odreagivati. Ona djeca koja ne plaču u to ne vjeruju. Još samo jednu stvar da dodam, plač je normalan način ispoljavanja emocija jer dijete teško može da verbalizira svoja osjećanja. Radije budite nježni kad plaču i budite prisutni, umjesto što im govorite da ne plaču, da ućute, da je sramota plakati. Sve je to sutra sjajna baza za razvoj neke od bolesti. Tema je široka. Razmislite samo o tome koliko se vi lakše osjećate kad se dobro isplačete? Zašto bi to bilo drugačije sa djecom?
Bravo, pravo u centar!
Bravo baš tako!Mene i dan danas posle dve godine stalno”poučavaju”pusti je neka plače
Lično sam iskusila da je jedna velika majka mene sa detetom izbacila iz čekaonice i to hematologije dečije jer se mom detetu spavalo i plakala je neutešno jer smo čekali od 7h-13h jer tobože uznemirila drugu decu i njenu bebu od 2meseca a moja imala 15meseci
Saška, zasto ste dozvolili da Vas izbaci? Volela bih da je mene pokusala ta “velika” da izbaci. A sta ce kada njena pocne da place, hoce li sama sebe izbaciti? Nego verovatno je njena od dva meseca vec vaspitana, one imaju specijani metod. Pa ja ne znam kome plac moze da smeta, sva teca placu, traze paznju.
Zato sto sam budala mesto da sam joj svašta rekla ja izvela i uspavala dete mada kad sam ponovo ušla njena počela da plače samo sam se ljutito okrenula i muž joj izveo dete