Praznična euforija tek je počela, a mališani su uveliko naručili poklone za Novu godinu i predstojeće praznike. Spiskovi su odavno ispunjeni brojnim željama. Priča o Djeda Mrazu, koji donosi paketiće i ostavlja ih ispod jelke, prosto opčinjavaju djecu. Ipak, uloga Djeda Mraza nekada nije laka tatama i mamama, jer nam često predstavlja problem koji poklon da kupimo djeci, kako da ih obradujemo, kako da njihova lica budu ozarena dok otvaraju te ukrasne kutije, a da u isto vrijeme ispoštujemo osnove principe pravilnog vaspitanja, skromnosti, kućnog budžeta, kvaliteta i bezbjednosti tih poklona, adekvatnosti u odnosu na uzrast… Mnogo “glavolomki”, a vremena sve manje. Zar ne?

1. Ne treba kupovati skupe stvari.

Tako navikavate djecu da dobijaju lutke od 40 do 80 eura, pa će sjutra taj princip da primjenjuju i kada odrastu. Tada će tražiti isto tako najskuplje stvari. Ipak, važnije je učiti mališane da cijene svaku vrstu poklona bez obzira na njihovu vrijednost. Djeci je potrebno nametnuti određene sisteme vrijednosti i pomoći im da shvate da najskuplja igračka nije ujedno i najbolja. Sa druge strane, ne treba uzimati ni nešto najjefitnije, niti štedjeti previše na djetetu. Savjet je da se bude umjeren, da se obrati pažnja na kvalitet i na činjenicu da, pored zabave, dijete može sa tom igračkom nešto i da nauči. Odnosno, da to bude igračka kojom će se djeca baviti duže vremena, a ne samo pet minuta i potom je odbaciti. Pritom, ukoliko su naviknuti na velike i skupe poklone, neće se radovati kad jednom dobiju nešto što je manje. Naprotiv, biće razočarani jer nisu naučili da se zadovolje malim stvarima.

2. Ne treba “prekupljivati” poklone.

Svi znamo da kada krenu praznici rodbina, tetke, djede, bake, stričevi i strine, uz roditelje, želi da uzme stvari za mališane i obraduje ih, naravno u skladu sa mogućnostima svakog od njih. Kada se svi darovi skupe na jedno mjesto, poklona nekada bude i previše, što čini da se dijete zapravo i ne obraduje, jer biva prezasićeno. Nijednom od poklona se ne posveti na pravi način, prosto ne zna gdje će prije od utisaka, što zna da ispadne loše – da efekat koji smo željeli da ostvarimo potpuno izostane. Predlog je da sačuvate neke od tih stvari i kasnije ih poklonite djetetu, umjesto da ih date sve odjednom.

3. Često nam predstavlja problem kom uzrastu koji poklon da kupimo.

Evo nekoliko naših predloga:

Od 0 do 6 mjeseci – Zvečke, ogledalce ili šarene igračke iznad krevetića, koje se okreću i sviraju laganu muziku, interaktivni bebi tepih, igračke za razvijanje koncentracije.
Od 6 do 12 mjeseci – Igračke koje se kreću, knjige sa slikama životinja i predmeta, gumene životinje, vozić, jednostavne autiće za dječake, mekane lutke i plišane igračke za djevojčice.
Od 1 do 2 godine – Igračke koje se mogu gurati, kocke, loptu, igračke za pijesak i za vodu, slagalice, muzički instrumenti, ilustrovane knjige, plastični setovi za kuvanje.
Od 2 do 3 godine – Šarenu kredu, loptu, lego ili drvene kocke, razne slagalice, tricikl, knjige, igračke kućni aparati, udarački instrumenti, puzle.
Od 3 do 5 godina – Knjige, flomasteri, bojanke, pribor za slikanje, plastelin, prve društvene igre, dječije makazice, bicikl.

4. Važno je da bezbjednost bude na prvom mjestu.

Cijena ili proizvođač nisu garant da je igračka bezbjedna. Ako je mališan u fazi kada stavlja predmete u usta, igračka ne treba da sadrži sitne djelove koji se mogu odvojiti, a kod mekanih igračaka treba provjeriti da li se oči ili nos mogu otkinuti. Ni kanap igračaka na povlačenje ne bi smio biti duži od 30 centimetara. Vrlo je važno obratiti pažnju i na to da ivice ne budu oštre, kao i na to da je igračka napravljena od materijala koji nije lako lomljiv, jer može doći do povrede djeteta. Kod plišanih igračaka čupanjem materijala na jednostavan način može se provjeriti kvalitet igračke, a ukoliko ona ima intenzivan, neprijatan miris, najbolje je odustati od kupovine, jer je to znak, da u sebi sadrže materijale koji nikako ne bi trebalo da dospeju u dečje ruke. Najbezbednije igračke su one napravljene od prirodnih materijala, a da su sve traženije svedoči i primer jednog od proizvođača, koji za svoje igračke koristi isključivo drvo, što je za malu djecu, koja sve stavljaju u usta, od posebne važnosti.

5. Ne razmišljajte toliko o vrijednosti i veličini poklona, već se trudite da na djecu prenesete dobrotu, ljubav i radost zbog darivanja.

Jedna kineska poslovica kaže da je važniji način na koji je poklon upakovan, nego vrijednost poklona koji se daje. Ne sjekirajte se ako su vaše mogućnosti trenutno male, poklon nije obaveza već znak ljubavi i pažnje. Bitno je da je od srca, a to potvrđuje i način na koji se daruje i kako se pakuje. Dovoljna je ukrasna traka, pisamce ili čestitka, zalijepljen cvijet.

Izvor: Fondacija Novak Đoković