PIŠE: ass.dr Goran Vukomanović, pedijatar
Kada dijete nema drugih tegoba osim curenja iz nosa, žućkasto-zeleni sekret nije razlog za antibiotsku terapiju. Ima virusa koji utiču na stvaranje žućkasto-zelenog sekreta, ali i saprofitne bakterije (one što u nosu normalno žive) mogu da zamute sekret koji je bio bistar.
Brojne su dileme koje muče mame i tate kada su u pitanju njihovi mališani.
Moramo reći da većina dilema ne bi trebalo da to budu. Naime, za mnoge od tih “dilema” postoje odlično definisani medicinski stavovi (medicinska doktrina). Nažalost, ti stavovi teško dopiru do roditelja, a ponekad i do ljekara.
Počinjemo sa jednim, veoma čestim pitanjem koje postavljaju roditelji.
Šta raditi sa bakterijama u nosu?
Kod predškolskog djeteta se s vremena na vrijeme izoluju bakterije u nosu. Prvo je to bila Stafilokoka (Staph. aureus), a poslije mjeseca dana Moraxella catharalis. Dijete često ima zapušen nos, slinavi… ali je bez temperature, veselo je i odličnog apetita.
Da li je potrebno liječiti dijete od ovih bakterija?
Evo dileme koja to zaista ne bi smjela da bude. Bakterije u nosu, kod inače zdrave djece, NISU bauk. Naprotiv. Nevjerovatno je kako iz godine u godinu ovo pitanje ne prestaje da se ponavlja. Pođimo redom…
Da li nos može da bude “dom za bakterije“?
On to stvarno i jeste!
U nosu žive bakterije kojima je tamo mjesto. Stručno se nazivaju saprofiti, a u brisu se vide kao fiziološka flora. Što se tiče navedenih vrsta bakterija (u postavljenom pitanju) – radi se o bezazlenim bakterijama koje “stanuju” u nosu i ne prave djeci ama baš nikakve probleme. Pošto te bakterije nisu naša tema, nećemo mnogo o tome.
Kako “opasne“ bakterije stižu u nos?
Kao istureni dio tijela, nos je na udaru svega što se oko djeteta nalazi. Da ne pominjemo kako je nos uvijek zanimljiva destinacija za dječje prstiće, a oni su često prljavi. Uostalom, nos ponekad iznutra svrbucka (svrab nije “privilegija” samo djece koja su alergična na polen), pa je spas u češanju. Zato je jasno da bakterije iz djetetove okoline preko ruku veoma lako dospijevaju u nos.
Otkud različite bakterije istovremeno kod istog djeteta?
Kada bakterije spolja stignu u nos, nailaze na povoljnu podlogu, pogotovo ako je dijete već slinavo. Sluz koja curka iz nosa je odlična podloga za razmnožavanje bakterija, pa je bris nosa često pozitivan. Još ako dijete ide u vrtić, spektar “razmijenjenih” bakterija je širok, pa nije rijetkost da se kod jednog djeteta nađu različite bakterije!
Da li su bakterije u nosu uzrok čestog i produženog “slinjenja” kod djece?
NISU – kod ogromne većine djece!
Dijete, naročito predškolsko, slini prije svega zbog virusa, koji vole da se “uvale” u nosić. To su respiratorni virusi, kojih ima skoro 200 tipova. Oni veoma lako “prelijeću” iz jednog u drugo dijete, pa skoro dvije trećine djece u vrtićima šmrcka. Radi se o bezazlenim virusima koji su, zapravo, uzrok obične prehlade.
Drugi razlog curenja nosa smo obradili kao alergijsku (polensku) kijavicu, pa da se ne ponavljamo…
Bakterije nisu razlog curenja nosa kod ogromne većine djece, ali “imaju pravo” da se nađu u nosu koji curka. Dakle, najčešće se radi o istovremenom prisustvu virusa (koji je uzrok sekrecije – curenja) nosa i bakterije koja je stigla spolja.
Mogu li bakterije da se iz nosa raseju po organizmu i naprave veću štetu?
Sluznica nosa je obdarena tzv. lokalnom odbranom – “vojskom” ćelija imunološkog sistema, koja koristi antitijela u borbi sa mikronapadačima. Ovaj imunološki (odbrambeni) “bedem” nosa ograničava bakterije na površni dio sluzokože. Zbog toga one ne mogu da se dalje rasiju, pa nema razloga za strah da će se desiti neka veća šteta u organizmu djeteta.
Izuzetno rijetko se dešava da je odbrambeni (imunološki) sistem djeteta toliko slab da ga i ove, inače bezazlene bakterije savladaju i prodru iz nosa u organizam. Uglavnom je to slučaj kod djece koja pate od imunodeficijencija – teških bolesti imunološkog sistema (srećom, veoma rijetko se javljaju). Takvi mališani imaju poseban režim života i zaštite od infekcija.
Zašto neka djeca i dalje imaju bakterije u nosu iako su “ispila“ antibiotik koji je po antibiogramu “pravi” lijek?
S obzirom da se bakterije nalaze u površinskom dijelu sluznice, do njih antibiotik (uzet na usta) veoma teško stiže. Zbog toga se često dešava da djeca koja su “isprimala” antibiotik – poslije par nedjelja ponovo imaju iste bakterije u nosu. U stvari, one su se samo pritajile, pa ponovo aktivirale (što, naravno, ne znači da ponovo treba dati antibiotik).
Liječiti oralnim antibiotikom “površinske“ bakterije u nosu je isto kao kada biste spolja zaprljan prozor brisali krpom sa unutrašnje strane.
Ima li smisla “gurati“ djeci antibiotsku mast ili antibiotske kapi u nos?
Ova “terapija” je odavno napuštena! Za to postoje bar dva dobra razloga:
Prvo, pokazalo se da je kod mališana lokalna primjena antibiotika u nos neefikasna. Rezultati su privremeni, a potpuno je neprimjereno nedjeljama stavljati antibiotik u nos.
Sa druge strane, ova lokalna antibiotska terapija može da bude opasna. U nosu se nalaze brojne ćelije imunološkog sistema koje mogu da indukuju (izazovu) alergiju na ljekove koji se aplikuju preko nosne sluznice. Zato može da se desi da organizam djeteta postane alergičan na “nosno dat” antibiotik. Ako se isti antibiotik ponovo da djetetu, ali u formi sirupa ili injekcije – može da dođe do veoma opasne alergijske reakcije.
Šta onda da se radi sa bakterijama u nosu?
Kao što rekosmo, radi se o bakterijama koje NISU opasne! Djecu koja nemaju visoku temperaturu, ne kašlju, a imaju bakterije u nosu – NE TREBA liječiti antibiotskim sirupima (kao ni injekcijama). Radi se o zdravoj djeci, a ne o pacijentima. Curenje nosa je rezultat virusne infekcije (rjeđe alergije), a tu antibiotik nema šta da radi.
Kada ima potrebe za antibiotskom terapijom?
Ako dijete ima glavobolju, povišenu temperaturu, nadražajno kašlje, a iz nosa mu curi gnojav sekret – situacija je drugačija. Tada se najvjerovatnije radi o zapaljenju sinusa (sinusitis), što zahtijeva poseban tretman – često i antibiotike.
Međutim, to su situacije kada je obavezna konsultacija sa pedijatrom. Ne treba davati antibiotike “na svoju ruku”. To je u isključivoj nadležnosti ljekara!
Izvor: Moj pedijatar
