Različita istraživanja otkrivaju da je sasvim normalno da djeca u nekom trenutku počnu da eksperimentišu sa izvrgavanjem istine, iz radoznalosti da saznaju kakav bi bio mogući ishod. Ipak, nisu sve dječje laži iste.

Razmislite kada ste nešto slagali i zbog čega. Da li ste se plašili šta bi se desilo da ste bili iskreni i otvoreni? Brinula vas je reakcija bliskih ljudi iz okruženja? Ili ste mislili da vaš sagovornik nije spreman da čuje istinu? Sa druge strane, sigurno ne želite da vas neko slaže, posebno ukoliko laž dolazi od vašeg djeteta. U tim trenucima kod roditelja se automatski javlja potreba da sankcionišu takvo ponašanje i pronađu načine na koje mališanima mogu da usade jednu od najdragocenijih vrlina – iskrenost.

Razlozi za dječju neiskrenost

Različita istraživanja otkrivaju da je sasvim normalno da djeca u nekom trenutku počnu da eksperimentišu sa izvrgavanjem istine, iz radoznalosti da saznaju kakav bi bio mogući ishod. Ipak, nisu sve dječje laži iste. Tako ima onih „konstruktivnih“ koje su plod njihove bujne mašte i fantazije, kao kada četvorogodišnjak kaže da mu je meca otkrio veliku tajnu. Tu su i bezopasne „bijele laži“, kada se iz dobre namjere trudimo da zaštitimo nečija osjećanja, koje djeca počinju da koriste oko šeste godine. Razlozi zbog kojih mališani lažu su različiti – kako bi izbjegli kaznu, ostavili bolji utisak na drugu djecu, izvukli se iz neprijatne situacije ili nešto dobili. Ovakvo laganje kod trogodišnjaka obično se manifestuje kroz tvrdnju da je neko drugi prosuo sok od jabuke po tepihu u dnevnoj sobi. Starije dijete koje ne želi da otkrije da mu matematika loše ide može da slaže da je već uradilo domaći iz tog predmeta.

Neke studije pokazuju da su djeca sa boljim kognitivnim sposobnostima sklonija laganju, s obzirom na to da dijete treba prvo da spoznа istinu, zatim dа osmisli i rаzumije drugu reаlnost, i tek ondа dа tu reаlnost uspješno ponudi roditelju ili drugom mališanu. Premа tome, djeca koja bolje lаžu vjerovаtno su i inteligentnija.

Kako da se odnosite prema dječjim lažima i umanjite ih

Bilo koja laž koju dijete izgovori nikako ne treba da prođe neopaženo. Ipak, najveća greška koju roditelji prave kada uoče laž kod djece je da veoma rijetko reaguju tako što će im objasniti šta je to laganje. Umjesto toga, oni sankcionišu zabranjen postupak, ali ne i neuspješan pokušaj laganja. Na taj način dijete uočava kako ga laž koju je izreklo nije dodatno koštala, a mogla je da bude od velike pomoći. Zato je važno da roditelji nauče svoje mališane da cijene iskrenost, kao i da spriječe da laganje postane učestalo i konzistentno. Prvi korak kako da se odnosite prema laganju jeste da razmislite zašto vaše dijete to čini. Da li mališan pokušava da se izvuče iz nekog problema? Da sačuva obraz? Da li se plaši da će vas razoračati i izneveriti vaša očekivanja? Da li je dovoljno odraslo da razumije da nije dobro lagati? Dijete od tri godine koje ne želi da prizna da je crtalo po zidu zna da to ne treba da se radi, iako možda u potpunosti ne shvata da je lagati da to nije uradilo loše. U tom slučaju, umjesto da ga grdite i kaznite, naučite ga da ceni i čuva stvari u kući.

Takođe na fin način, smirenim tonom možete da mu prenesete poruku da osjećate da zna mnogo više nego što kaže, a onda ga pohvalite ukoliko vam saopšti cijelu istinu. Tako ćete podstaknuti mališana da vas i ubuduće ne laže. Bez obzira na uzrast djeteta, važno je da ih ne dovedete u situaciju da laž postaje neizbježna. Ukoliko znate da je dijete prosulo mlijeko po stolu jer ste to vidjeli, ne pitajte ga da li je ono prosulo mlijeko, već zašto se to desilo. Ili ako vidite da vas je dijete slagalo da je spakovalo ranac za školu, recite mu da vas pozove kada bude spremno da vam pokaže kako je lijepo složilo sveske, knjige i pribor u torbu. Osim toga, ako dijete laže u strahu od vaših kazni, preispitajte da li su one zaista toliko oštre, kao i kakav je njihov efekat. A ako se služi neistinom da bi privuklo vašu pažnju, poradite na njegovom samopouzdanju, podržite ga i posvetite mu više vremena uživajući u zajedničkim aktivnostima.

Kada sa djecom razgovarate o lažima, izrazite svoje nezadovoljstvo. Eksplicitno im stavite do znanja da je pogrešno lagati i objasnite im zbog čega. Naučite ih da laganje dovodi do gubitka povjerenja, odnosno da što više budu lagali, sve će teže biti ljudima iz okruženja da im povjeruju kada govore istinu. Trudite se da laganje sasječete u korjenu. Ukoliko osjetite laž na pomolu, pokušajte da je spriječite riječima: „Raduje me kada govoriš istinu“. Takođe, budite svjesni toga da laganje nije isto kao situacije kada mališan sa vama ne želi da podijeli neke informacije. To se posebno odnosi na djecu koja se približavaju tinejdžerskom dobu, kada vam se nevoljno povjeravaju, što ne znači da nužno lažu. Dozvolite im da razviju osjećaj nezavisnosti i oduprite se potrebi da znate sve što im se dešava u životu. Ukoliko steknu sigurnost prilikom donošenja odluka, manja je vjerovatnoća da će vas lagati o stvarima koje su zaista bitne.

Najvažnije je da pomognete djeci da nauče da cijene i govore istinu tako što ćete im biti dobar uzor. U razgovoru sa mališanom izbjegnite rečenice tipa: „Donijela te je roda“ ili „Djeca ne smeju da piju kafu, jer će im od toga porasti rep“. Takođe, trudite se da ih bez obzira na iznenadne obaveze odvedete na sladoled ili u zoološki vrt ako ste im to ranije obećali. Većina odraslih tokom dana izgovara „bezopasne“ laži koje mališani čuju. Tako kažete nekome ko vas pozove telefonom da ne možete sada da razgovarate zato što upravo izlazite iz kuće, a zapravo ste se udobno smjestili na kauč i gledate film. Imajte u vidu da djeca, posebno ona mlađa od deset godina, često ne znaju da prave razliku između velikih i malih laži. Ona samo vide da se laganje dešava. Što više slušaju laži, to će sve više misliti da je laganje prihvatljivo, dozvoljeno, čak i poželjno, i obrnuto. Zato je najveća od svih istina ta da podizanje iskrenog djeteta počinje upravo od vas.

Izvor: Fondacija Novak Đoković