PIŠE: Irena Avramović, diplomirani defektolog, logoped

Djeca koja imaju razvojnu disfaziju kasne u progovaranju i imaju teškoće u usvajanju maternjeg jezika pored urednog sluha, najmanje prosječnih intelektualnih sposobnosti, odsustva neroloških ispada i odsustva socijalne deprivacije. Ova djeca se razvijaju uredno u svim sferama razvoja osim govora i jezika.

U zapadnoj literaturi se srijeće pojam kasni progovarači. Kasni progovarači su djeca koja oko druge godine nemaju oko 250 riječi u svom vokabularu. Ovaj broj riječi je važan jer obezbjeđuje razvog gramatike. Kada razvoj gramatike počne, jezik se ekspanzivno razvija. Razlog tome je što kada dijete otkrije mogućnost kombinovanja riječi ono iz ograničenog broja pojmova može da napravi gotovo neograničen broj kombinacija. Upravo ovaj fenomen otkriva djetetu ,,magijsku funkciju“ govora i ono shvata da na brži, lakši i efikasniji način može doći do cilja tj. izraziti svoje želje, emocije i potrebe.

Kada ovo izostane na uzrastu od dve godine dijete je pod opterećenjem da uđe u razvojnu disfaziju. Ono najčešće pribjegava tehnikama izražavanja putem gest. Skloni su da razviju vrlo bogat prirodni gest slično djeci koja ne čuju. Oni vam umiju svojim ponašanjem tačno prenijeti šta žele. (Umiju da pokazivanjem objasne slona i svinju tako da vama bude jasno o kojoj je životinji riječ.) Dijete kasni progovarač i njegovi roditelji nerijetko prave uspješne strategije komuniciranja. To može biti dobro ali nikako dovoljno.

Dijete je socijalno biće i ima potrebu da komunicira sa širom socijalnom sredinom, a ne samo u okviru porodice.

Kako dijete bude kognitivno i emotivno napredovalo i razvijalo se, tako će mu nemogućnost izražavanja govorom više nedostajati.

Kasni progovarač će trpjeti osujećenje mnogo češće nego vršnjaci urednog razvoja jer dolazi do nesklada između onoga što dijete zna ili osjeća i onoga što dijete može da izrazi. Svaki put kada se nađe u toj situaciji da ga ne razumiju ili da ono ne razumije, dijete kasni pogovarač se osjeća loše, frustrirano, nedovoljno sposobno.

Ponašanje djece koja kasne u progovaranju često bude neprikladno. Naravno da će biti razdražljivo i bijesno kada je tokom dana mnogo puta našlo na nerazumijevanje ili će biti tiho, povučeno i nesigurno.

Ako se počne sa stimulacijom na vrijeme (a to je čim roditelj primijeti odstupanje od normi ili oko drugog rođendana +/- 4 mjeseca) pomoći ćete djetetu da što bezbolnije prevaziđe teškoću na koju je naišlo.

Norme razvoja govora – važne informacije

Izbjeći ćete posledice kao što su nesigurnost, loše mišljenje o sebi, agresija….i ulazak u razvojnu disfaziju.

Razvojna disfazija se moze izbjeći ako se kašnjenje primijeti na vrijeme i započne logopedski tretman. Ako je kašnjenje manje od šest mjeseci onda se ono ne smatra patologijim ali se smatra prijetnjom da se u patologiju uđe.

Zapamtite: Blagovremeno započinjane stimulacije se razlikuje od kasnije započetog logopedskog tretmana. Najznačajnija razlika se tiče dužine trajanja i efekata koji se postižu. Ukoliko se sa stimulacijom počne na vrijeme, za kraći vremenski period se postiže više. Dijete sa manje uloženog napora ostvaruje više. Skraćuje se vrijeme neprijatnosti i osujećenja i za dijete i za roditelja. Javite se logopedu ako ste primijetili kašnjenje u progovaranju.

Izvor: Logopedi Avramović