PIŠE: Jelena Kovačić, Klinfo

Nedavno sam posjetila prijateljicu Helle u drugom najvećem gradu Aarhusu u Danskoj. Ona i njein suprug Flemming podigli su petoro, sada već odrasle, djece. Sami sebe smještaju u viši srednji sloj – on je novinar i urednik, a ona asistent u nastavi. Kad smo pričali o porodicama, Helle je kazala: “Mi Danci volimo imati puno djece”. Pa ko ne voli imati djecu? – pomislim. I u Hrvatskoj bi mnogi voljeli imati djecu ili više djece, ali za razliku od Danske, u Hrvatskoj to nije tako jednostavno i to nije samo pitanje želje, već i pitanje mogućnosti.

Kažu da su Danci najsretnija nacija na svijetu. Teško je definisati što znači biti sretan, ali ono što Danci definitivno jesu je – zadovoljni, neopterećeni, opušteni, ljubazni, kulturni. Visoko na listi prioriteta im je uživanje u sitnim životnim radostima, druženju i svemu što bi mogli svesti pod sintagmu – umjetnost života. Imaju i poseban izraz za uživanje u životu – hyggelig, a to znači udobnost, ljepotu, atmosferu, ugođaj, osjećanja, intimnost i uživanje u trenutku, ukusima, mirisima, bojama.

Danci uživaju, između ostalog, i zato što ne proživljavaju veće društvene, političke i ekonomske potrese. Danska je oduvijek bila jedna od najuređenijih i ekonomski najstabilnijih država Evrope.

Zanimalo me zašto se u Danskoj lakše odlučiti na roditeljstvo i zašto je to pitanje želje, a ne toliko mogućnosti. Zanimalo me kako je Danska uredila porodičnu politiku i na koje načine pomaže roditeljima i podstiče natalitet?

Naravno, treba spomenuti da Danci plaćaju velike poreze da bi kasnije uživali u povlasticama koje država nudi, ali svi su mi odreda govorili da im to nije problem.

Da, mi plaćamo velike poreze, ali nije nam teško dati taj novac, kad znamo da se pametno troši i da nam olakšava život. Imamo besplatno zdravstvo, besplatne autoputeve, besplatno obrazovanje i druge pogodnosti. Znamo da smo sve to sami platili, ali sama činjenica da o tome ne treba da brinemo, život čini manje stresnim, objašnjava mi Helle.

Prosječna mjesečna bruto plata u Danskoj je 5.000 eura. To znači da postoji veliki dio stanovništva koji prima mjesečnu platu iznad ovog prosjeka, odnosno između 5.000 i 15.000 eura. Standardna radna sedmica traje 37 sati i prema toj satnici su izračunate subvencije, pomoć i stipendije kojima država pomaže roditeljima.

Porodiljsko i pomoć mladim roditeljima

Nakon rođenja ili usvojenja djeteta, i majka i otac mogu uzeti slobodne mjesece. Majka može otići na porodiljsko 4 sedmice prije termina porođaja, a s djetetom mora provesti 18 sedmica. Otac s novorođenčetom mora provesti 2 sedmice. Ukupno je to pet mjeseci (jedan mjesec porodiljskoj i četiri obavezna mjeseca porodiljskog). Porodiljsko se može produžiti za dodatnih 32 sedmice odnosno 8 mjeseci, a koriste ga roditelji prema sopstvenom dogovoru. To znači da otac može uzeti svih 32 sedmice. Ili, za primjer, otac može uzeti 16 sedmica i majka 16 sedmica.

Tokom trajanja porodiljskog, roditelji od države u prosjeku dobijaju 560 eura sedmično, odnosno 2.240 eura mjesečno. Moj domaćin Flemming kaže da je to malo onima koji imaju prosječnu ili iznadprosječnu platu, ali dovoljno onima koji inače zarađuju manje od prosjeka. U zavisnosti od dogovora sindikata i poslodavca, neki roditelji dobijaju punu platu tokom cijelog porodiljskog.

Država pomaže do 18. godine

Danska ima i takozvanu ekonomsku podršku koja se isplaćuje za svako dijete, do njegove 18. godine. Tako će roditelji, u zavisnosti od uzrasta djeteta godišnje dobijati:

– 2.385 eura godišnje za dijete od 0-2 godine;
– 1.880 eura godišnje za dijete od 3-6 godina;
– 1.480 eura za dijete od 7-14 godina;
– 1.485 eura godišnje za dijete od 15-18 godina.

Tipičan dan u vrtiću

Djeca u danskim vrtićima su kao i kod nas podijeljena u dvije uzrasne grupe. U jednoj su mališani od 0-3 godine, a u drugoj mališani od 4-6 godina. Djeca u školu većinom kreću s 6 godina ili najkasnije s navršenih 7. Manji broj djece čuvaju dadilje u privatnom domu, ali broj djece koje jedna dadilja čuva smije čuvati ne prelazi broj 5.

Programi vrtića veliki naglasak stavljaju na aktivnosti. Kroz razne projeke na otvorenom i u zatvorenom, djeca uče kroz igru. Ipak danski vrtići posebni su po tome što se insistira na boravku na otvorenom. Svi vrtići imaju velika dvorišta i igrališta, a posebno su popularni tzv. vrtići u prirodi.

Vrtići u prirodi nalaze se u šumama ili na selu i nemaju nikakav čvrsti objekt. Po djecu često dolazi organizovani autobus i vozi ih u vrtić u prirodi, a potom ih popodne i vrati roditeljima na dogovorenu lokaciju. Vrtići u prirodi imaju drvenu kolibu ili sklonište, ali djeca sve rade napolje, bez obzira na temperaturu vazduha. Vani se igraju, trče, uče iz primjera, pjevaju, jedu užinu, ali i spavaju. Bebe stare svega godinu dana, zabundane i zamotane osam sati provode na svježem vazduhu, baš kao i njihovi stariji prijatelji u vrtiću.

Helle i Flemming mi kažu da nije neuobičajeno bebu u kolicima ostaviti da spava u dvorištu ili na balkonu. To svi rade. Nije čudno niti šetati gradom, poželjeti popiti kafu u kafiću, a dijete ostaviti u kolicima ispred kafića da spava na svježem vazduhu. Zašto to rade? Zato jer znaju da je to najprirodniji i najbolji način da ojačaju i izgrade djeci imunitet. Ako su utopljena, djeca se neće prehladiti zbog vazduha, već zbog bakterija i virusa koji bujaju u zatvorenom prostoru.

Danci su posebno ponosni na svoje večernje vrtiće za roditelje koji rade popodnevne ili noćne smjene. Sve škole i vrtići imaju organizovani dnevni boravak za djecu čiji roditelji rade malo duže.

Zanimljivo je da u Danskoj ne postoji “baka servis”. Naravno, ima izuzetaka i baka će uskočiti ako je dijete bolesno, a roditelj ne može dobiti slobodan dan. Ali niko ne očekuje od baka da postanu dadilje. To jednostavno nije običaj.

Cijene vrtića

Različito organizovana čuvanja djece utiču i na cijenu, a cijene se razlikuju i od mjesta do mjesta. Naime, roditelji plaćaju samo trećinu cijene vrtića. Dvije trećine plaća jedinica lokalne uprave, odnosno grad ili mjesto.

Vrtić za dijete od 0-3 godine roditelja će koštati oko 375 eura mjesečno, a za dijete od 4-7 godina oko 280 eura mjesečno (hrana je uključena u tu cijenu). Ako roditelj sam priprema hranu, vrtić za dijete od 4-7 godina je jeftiniji, oko 225 eura. Čuvanje u prvatnom domu dadilje košta oko 330 eura mjesečno (hrana uključena u cijenu). Poenta je da cijena vrtića ne prelazi 15% neto plate.

Besplatno obrazovanje

Vrtići se plaćaju, ali kad dijete krene u školu, njegovo obrazovanje je sve do završetka fakulteta besplatno. Odnosno, njegovo su obrazovanje platili građani Danske kroz poreze, a time su dobili društvo u kojem svako, bez obzira na ekonomski i društveni status u društvu, može studirati ako to želi.

Osim državnih škola, opcija je i upis djeteta u privatne škole. Ali i ovdje roditelji plaćaju samo 20% iznosa (između 200 i 250 eura mjesečno), a ostatak plaća država. S obzirom da su državne škole vrlo kvalitetne i dobre, roditelji će privatnu školu izabrati samo ako žele baš neku specifičnu metodu podučavanja (npr. Montessori škole) ili ako žele dijete jače da usmjere na neko specifično područje (npr. sportske škole, škole na stranom jeziku i sl.). Danska državna matura za sve je učenike ista, bez obzira koju su školu pohađali.

Osim što će studirati besplatno, Danska će svojim studentima još dati i ponešto džeparca. Ako student živi s roditeljima, država mu plaća nekoliko stotina eura, odnosno iznos koji zavisi od plate roditelja (što je plata roditelja veća, taj iznos je manji). Prosječni iznos koji studenti primaju je oko 300 eura mjesečno.

Ako student živi sam i stariji je od 20 godina, država mu daje 800 eura mjesečno kao pomoć. Taj iznos može se smanjiti ukoliko student studira uz rad, odnosno ako sam zarađuje više od 1.600 eura mjesečno.

Studentski krediti su vrlo povoljni, uz gotovo neznatnu kamatu.

Nastava bazirana na iskustvu

Šestogodišnjaci pohađaju svojevrsni predškolski vrtić, ali sa 7 godina postaju osnovnoškolci. Od prvog dana, nastava je organizovana projektno. Djeca uče da rade u timovima i dobijaju razne izazove koje moraju savladati. Kroz takav pristup najviše i uče. Ali da se sve ne bi svodilo samo na učenje činjenica, gotovo svake sedmice djeca odlaze “na teren” – u prirodu, muzeje, pozorišta, biblioteke, na kolodvore, u naučne institucije, fabrike, privatne firme…

Sve što piše u udžbeniku, djeci se pokušava pokazati i objasniti u stvarnosti.

Iako je Finska poznata kao zemlja s najmodernijim i najučinkovitijim obrazovnim sistemom, Danska ne zaostaje puno. Na listi zemalja s najboljim obrazovnim sistemm a svijetu, Danska je na visokom 11. mjestu. Ispred nje, u EU samo su Finska, Ujedinjeno kraljevstvo, Holandija i Irska.

Svako dijete s poteškoćama u razvoju ima barem jednog asistenta u nastavi koji je plaćen iz budžeta lokalne uprave. Ponekad se o djetetu brine čitav tim stručnjaka, u zavisnosti od nivoa poteškoća.

Udžbenici za osnovnu i srednju školu su, naravno, besplatni.

Vjeronauka da, ali na danski način

Službena vjera u Danskoj je hrišćanstvo, odnosno evangelistička luteranska crkva (protestantska). Oko 28% Danaca izjašnjavaju se kao hrišćani, dok njih 72% vjeruje da postoji “nešto” ili pak su ateisti i agnostici (oko 24%). Danci poštuju sve religije i potrebu svojih sunarodnjaka da praktikuju vjeru, ali prema tom pitanju zapravo su indiferentni. Vjera je privatna stvar svakog građanina i sretni su što žive u sekularnoj državi. Danci uopšte nemaju potrebu da se izjašnjavaju kao vjernici ili nevjernici, jer smatraju da to nije pitanje koje bilo što govori o nečijoj lićnosti i vrijednostima.

U školama postoji vjeronauka, dva puta sedmično ali roditelji i djeca mogu izabrati žele li da je pohađaju ili ne. Ne postoji nikakav pritisak službene crkve da se djeca uključuju na sčasove vjeronauka. Djeca koja su uključena u vjeronauku, neće učiti samo o protestantizmu i hrišćanstvu već će biti upoznati sa svim religijama svijeta.

Seksualno vaspitanje od 5. razreda

Oko 11. godine ili u 5. razredu, u školi djeca počinju da uče o polno odgovornom ponašanju. U početku djeca više manje uče biološko-sociološke osnove, ali oko 13. ili 14. godine, seksulano vaspitanje upoznaje ih s pojmovima kao što su: polno prenosive bolesti, zaštita od bolesti i neželjene trudnoće, poštovanje i samopoštovanje u odnosima, polna orijentacija i različitosti…

Seksualno vaspitanje obavezan je i stalno nadograđivan novim lekcijama. Veliki izazov pedagozima postala je pornografija dostupna djeci putem pametnih telefona, pa se puno radi na edukaciji kao najboljem načinu prevencije seksulano neodgovornog ponašanja.

Osim seksualnog, djeca od osnovne škole imaju građansko vaspitanje kao poseban predmet. Obrađuju sva političko-društvena pitanja, od demokratije, ljudskih prava, jednakosti, pa do razvijanja kritičkog mišljenja i osnaživanja djece da postanu odgovorni članovi društva.

Zdravlje nije rezervisano za bogate

U Danskoj vam se ne može dogoditi da plaćate zdravstveno, a onda još gomilu drugih participacija kao u Hrvatskoj, a koje vas podsjete da sebi ne možete priuštiti da budete bolesni. Svi lijekarski pregledi i boravak u bolnici u Danskoj su besplatni. Isto tako, djeca s posebnim potrebama i razvojnim poteškoćama svu rehabilitaciju imaju besplatno.

Jedino što nije besplatno u Danskoj je stomatolog. Djeca do 18. godine ga ne plaćaju, ali nakon toga, cijena popravke zuba je astronomska. Proteza za zube plaća se oko 5.000 eura, a obična plomba oko 200 eura.

Uprkos svemu, problem s padom nataliteta i u Danskoj

Danci, barem oni rođeni između 1945. i 1965. voljeli su imati djecu i imali su ih puno. Ali danas, bez obzira na sve benefite i napore države da im u tome pomogne, mladi Danci imaju sve manje djece. Samo za primjer, 50-tih godina prošlog vijeka, Dankinje su prvo dijete rađale s 22 godine, a danas parovi prvu bebu imaju s 29 godina. Mladi Danci žele da se školuju, zaposle i kupe nekretninu prije no što se odluče za roditeljstvo.

Danski ekonomisti su izračunali da će stanovništvo treće životne dobi za nekoliko godina postati preveliki teg za penzioni i zdravstveni sistem pa je danska vlada odlučila nešto da poduzme na vrijeme, a ne samo da stoji sa strane i posmatra potop.

Prošle godine su započeli s jakom kampanjom motivisanja mladih na roditeljstvo putem nacionalne televizije i medija. Rezultat je 1200 više beba rođenih ovog ljeta u odnosu na ljeto 2015, pravi mali baby boom. Mali je to pomak, ali nadaju se s godinama preokrenuti trend. Poznavajući skandinavsku preduzimljivost i organizovanost, ne sumnjam da će u tome i uspjeti.