Bolest djeteta sasvim sigurno je jedna od najtežih stvari koje roditelj može doživjeti. Kada je dijete bolesno vrlo je teško shvatiti da mu nešto što mu stvara bol i nelagodnost (poput pregleda ili injekcije) zapravo pomaže da bi se dugoročno osjećalo bolje. Neznanje, iz kojeg proizlazi panika i bespomoć, ovu situaciju može još samo dodatno pogoršati.

Roditelji čija djeca moraju biti podvrgnuta pregledima, operacionom zahvatu i/ili ostanku u bolnici često se pitaju kako se postaviti u ovoj novonastaloj situaciji? Je li bolje djetetu pokazati sopstveni strah i osjećanja ili igrati neustrašivog junaka? Da li je bolje biti popustljiv ili ne?  Je li djetetu bolje pružiti informacije o onome što slijedi ili ne?..samo su neka od pitanja koja prolaze kroz glavu prestrastrašenog roditelja.

Iako “zlatnog pravila” nema i svaki će roditelj najčešće sam najbolje znati kako pristupiti svom djetetu, par stručnih savjeta ne može štetiti nikome:

Starost djeteta kojem pružamo podatke

Djeci od 2-3 godine starosti treba reći dva do tri dana prije operacije i obavezno na sam dan odlaska u bolnicu. Starijoj djeci od 4-7 godine treba reći do sedam dana prije operacije i naravno, na sam dan prijema. Starija djeca treba da budu uključena u donošenje odluka o operaciji i razgovorima koji mogu započeti nekoliko sedmica prije operacije. Na taj način će se mogući strahovi od prijema u bolnicu i operacije smanjiti ili svesti na najmanju mjeru.

Prvo pripremite sebe

Jasno je da će se svo osoblje potruditi da djetetu bude što ugodnije u bolnici, ali ključnu ulogu imaju roditelji. Poznata je činjenica da pripremljena djeca bolje podnose boravak u bolnici od nepripremljene. Ali prije nego što roditelj počne djetetu objašnjavati potrebno je da i sam sazna što više o anesteziološkim postupcima. Najbolje informacije će dobiti od anesteziologa koji će davati anesteziju. Stav roditelja je posebno važan. Ništa ne može umiriti dijete kao miran roditelj. Iako je sasvim normalno da roditelji strahuju za svoje dijete, najbolje je da to ne pokazuju djetetu.

Iskrenost u pripremanju na ono što slijedi

Iskrenost je možda i najvažnija stavka kada govorimo o psihofozičkoj pripremi djeteta na operaciju/ostanak u bolnici i sl. Dijete tačno treba znati što će mu se događati kako bismo na taj način izbjegli osjećaj bespomoćnosti kod djeteta u toj situaciji i nemogućnosti da otjera strah. Kada dijete zna sve što slijedi manje se boji, jer strah kao i kod odraslih često proizlazi iz ne znanja – ono što nazivamo strahom od nepoznatog.

Svakako, djeca su individualci i neka od njih zahtjevaju puno manje detalja i objašnjenja prije samog odlaska u bolnicu ali svejedno je bitno ne praviti se kao da problem uopšte ne postoji.

Kako što bolje pripremiti dijete

U ovu svrhu svaki roditelj može potražiti (online) materijale kako bi što lakše i što bolje pripremili dijete i sami sebe na neke od „faktičkih“ stvari kod samoga zahvata – koji mu pregledi slijede, kako se operacija odvija, što doktor tačno radi, kako će se osjećati nakon, hoće li imati šavove itd…

Možete koristiti igračku kako bi djetetu predočili kako će zahvat izgledati..u tu svrhu možete kupiti pravu iglu i dati djetetu da uz vaš nadzor ubrizga vodu u plišanu igračku-na taj način djetetu demistifikujemo stvarnost zahvata. Cijelu stvar potkrijepićemo riječima potpore, npr. “vidiš tako i ti nećeš ništa osjećati jer ta injekcija uspavljuje i spavati češ tokom cijele operacije, a probudičeš se kada sve bude gotovo” (ako želite, danas postoje i igračke pa čak i društvene igre “doktora i operacije” koje možete kupiti kako biste mu olakšali).

Olakšajte mu pripremu i učinite je zabavnom

Djetetu kažite kako može odabrati koje specijane igračke će ga pratiti u bolnicu, i uključite ga u same pripreme..npr. dajte mu da si sam odabere piđamu, i/ili kupi neke sitne potrepštine za bolnicu (četkica za zube, vlažne maramice is l.) po svom izboru.

Roditeljsko povjerenje i podrška

Dijete mora znati da je roditelj cijelo vrijeme uz njega, da se na njega može osloniti na bilo koji način i da se može osjećati sigurno i vjerovati mu u svemu  što mu kaže

Što ako dijete pruža otpor i “ne želi niti čuti” za odlazak u bolnicu?

Ako dijete uporno pruža otpor uprkos svim vašim pokušajima da mu unaprijed objasnite kada i zbog čega će morati ići kod doktora u bolnicu, recite mu da vi to jako dobro razumijete i kako vam je žao zbog toga. Dajte mu na znanje da ni vi u njegovoj situaciji ne biste željeli da idete i da je to normalno i razumljivo, ali da je ovo situacija koja se nažalost ne može izbjeći tikako će ga biti manje strah ako vam samo dopusti da mu objasnite detalje cijele stvari. Objasnite zašto je odlazak u bolnicu neizbježan. Naglasite i činjenicu da je plakanje normalno i da može plakati i biti preplašen i da je to u redu..i da ste vi tu za njega.

Upoznajte dijete sa pozitivnim stranama situacije u kojoj se našlo

Bitno je istaknuti neke pozitivne pojave koje donosi zahvat, odnosno upoznati dijete i sa pozitivnim stranama cijele situacije da ne bi pomislilo da “ treba samo stiskati zube i čekati da sve prođe” (recite mu: “kada je sve gotovo nema više bola”..”moći ćeš se odmarati i/ili nema škole neko vrijeme”..npr. kod operacija krajnika “moći ćeš da jedeš mnooogo sladoleda”)

Od djeteta ne treba praviti većeg bolesnika nego što što zaista jeste

Naravno, adekvatno zahvatu kojem je vaše dijete podvrgnuto, logično je da  ćete i sami pokazati brigu i strah i to vam je svakako dozvoljeno, ali je potrebno ne paničiti previše kada za to više nema potrebe. Ako se vaše dijete oporavilo, život ide dalje i ono samo treba spoznati da je sve negativno iza njega i sada nastavlja dalje.

Uticaj roditeljskog ponašanja u ovoj situaciji  je izuzetno bitan

Na djecu jako puno utiče naše ponašanje i mnoga djeca će već po ponašanju roditelja “znati”  što očekivati i kako treba da se osjećaju. Ako na nama vide strah znaće da im nešto prećutkujemo ili kako je “stvar gora nego nam žele priznati”. Ne zaboravimo koliko su djeca intuitivna i koliko lako pročitaju naše “vibracije” . Upravo zato bitno je da sam roditelj pokuša biti što smireniji i opušteniji, i da zauzme pozitivan stav.

Ostanak u bolnici preko noći

Ako dijete treba da ostane u bolnici nakon samog zahvata, pripremite ga unaprijed  i na to. Recite mu da će mama i tata biti uz njega najduže koliko doktori dozvole, ali kada dođe vrijeme spavanja prespava će samo u bolnici i vidjeti vas ujutro. Recite mu i da je ovo neizbježno ali kratkotrajno i da neće niti osjetiti, a već će se vratiti kući.

Kada je riječ o adolescentima i operaciji i/ili nekom ozbiljnijem zahvatu

Kada govorimo o adolescentima ili predadolescentnom uzrastu bitno je da roditelji sami shvate da iako je i njima  s pravom teško i osjećaju se bespomoćnima kao da je riječ o vrtićkom djetetu,  tinejdžeri su već prave osobe, koje same procesuiraju situaciju na svoj načini i nerjetko pronalaze pozitivna, realno utemeljena rješenja problema, sprovode ih i znaju kako ih ocijeniti. Oni su u stanju procijeniti dugoročne posljedice određenih životnih odluka i situacija na njega samog i na ostale. Ovo nikako ne znači da svome tinejdžeru nećete biti podrška i “rame za plakanje”, ali je isto tako bitno slušati ga i dati mu da sam učestvuje u odlukama koje su za njega bitne – pravite se na trenutak kao da je odrasla osoba makar ga takvime ne doživljavali.

Izvor: Dječja posla