PIŠE: Elizabeta Pentli, autorka knjige Roditeljska moć

Zašto naši roditelji i naše bake i deke nikada nijesu išli na časove roditeljstva? Zašto oni nikada nijesu čitali knjige o tome kako biti roditelj? Oni nisu diskutovali o roditeljstvu, jer izraz roditeljevanje tada nije ni postojao. Podizanje djece je bilo nešto što je radio svako.

Ljudi su odrastali u velikim porodicama,  i živjeli blizu svojih rođaka: bavljenje malom djecom je bilo uobičajena, svakodnevna pojava. Nedavno sam pričala sa jednim čovjekom u kasnim šezdesetim godinama koji je imao sedmoro unučadi. Kada sam na njegovo pitanje čime se bavim, odgovorila: “Držim časove roditeljstva”, zagrcno se od čuđenja. “Hm”, rekao je kada je došao sebi. “Djeca… Prosto ih odgajaš” . Međutim, kada smo završili razgovor o razlici između roditeljstva danas i prije pedeset godina, čovjek je priznao da nema tih novaca zbog kojih bi on danas podizao svojih sedmoro unučadi.

Naši životi su se promijenili. Društvo se promijenilo. U “staro vrijeme” (kako moja ćerka zove doba kada smo odrastali), društvo je bilo bolje opremljeno da pomogne i pruži podršku porodici. Poredak autoriteta bio je jasan. Djeca su poštovala i slušala svoje roditelje i učitelje. Osim “kriminalnog elementa”, svako je poštovao policajce i ljude na poziciji vlasti. Porodice su bile bliskije. Razvodi su bili rijetki. Većina majki je ostajala kod kuće, dok su očevi zarađivali. Na televiziji su bile prikazivane  serije o savršenim porodicama i majkama koje peku kolače u uštirkanoj bijeloj kecelji preko savršene haljine i cipelama na visoke potpetice. Iako smo znali da ove televizijske slike o idealnoj porodici nemaju nikakve veze sa realnošću života u Americi, iako smo znali da su neke mame iz tog doba bile alkoholičarke, a neki očevi zlostavljali djecu, tipični problemi tog doba ipak nisu bili ni približno ozbiljni kao problemi i izazovi sa kojima se danas suočavaju naša djeca. Problemi sa disciplinom u školama pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka uključivali su manje prekršaje kao što je kašnjenje sa domaćim zadatkom, žvakanje žvakaće gume, pričanje na času ili guranje preko reda. Vrlo je malo djece iz srednje klase probalo drogu, a ispijanje konzerve piva smatralo se izuzetno drskim. Ako bi se i desilo da neka tinejdžerka ostane trudna, poslali bi je da provede godinu dana kod tetka Marte i nikome ne bi rekli zašto. Djevojke su se bojale neželjene trudnoće, a ne smrti kao posledice promiskuiteta. Kako u to vrijeme nije bilo videa,  ni računara, većina djece je provodila svoje slobodno vreme napolju igrajući se trule kobile, kauboja i indijanaca, penjući se na drveće.

Gdje smo mi danas? Naš pojam porodice potpuno se promijenio. Samo polovina djece u Americi danas će živeti sa oba roditelja do mature. U većini porodica, mama i tata rade van kuće, i imaju mnogo obaveza koje troše vrijeme i energiju koja je ranije bila posvećivana isključivo podizanju djece. Djeca ispituju autoritet svojih roditelja i nastavnika mnogo više nego ikada ranije.

Televizija ispunjava naše domove ciničnim serijama poput “Simsonovih” i destruktivnim serijama kao što su “Bivis i Barthed”. Djeca koja gledaju kablovsku televizuju, a većina to čini, prosto su hipnotisana programima punim nasilja, seksa i negativnih uzora. Problemi školske djece danas vrlo često uključuju drogu i nasilje opasno po život. Neželjena trudnoća kod tinejdžera i samoubistvo danas su česta, dok u nekim školama gotovo poprimaju oblik epidemije.

Ukupni rezultati uspjeha u javnim školama širom zemlje drastično su opali. Vrijeme koje su ranije provodila igrajući se napolju, djeca danas provode igrajući igrice i gledajući televizuju.

Da li postoji i tračak sumnje da je danas daleko teže biti roditelj?

Dobre vijesti su da čak i u današnjem svijetu možete uspostaviti roditeljski autoritet i podići lijepo vaspitanu djecu sa dobrim manirima i zdravim samopoštovanjem. U tom procesu možete čak i uživati.

Da biste to postigli, potrebno je da se angažujete. Potrebno je vježbe i strpljenja. Potrebno je vrijeme. Stotine roditelja koje sam podučavala na predavanjima o roditeljstvu rekli su da uz potrebno znanje i vještine roditeljstvo postaje posao koji se isplati, ispunjava vas, a ponekada čak i smiruje.

Roditeljstvo jeste najteži posao koje ćete ikada raditi. Ali ako ste spremni, ako ste ovladali potrebnim tehnikama i vještinama, to može biti najuzbudljiviji posao koji ćete ikada imati, čije krajnji rezultat će biti djeca koja odrastaju u srećne, ispunjene, samomotivisane i sigurne ljude. Zar to nije san svakog roditelja?

Izvor: Moj pedijatar