PIŠE: Mama i dete blog

Kada sam se susrela sa nepoznanicom koja je vezana za zdravlje moga djeteta, prije tri godine, shvatila sam da se neke granice pomjeraju mimo naše volje. Nisam bila samo ja ta koja ne poznaje područje ove grane medicine, već su se i mnogi ljekari koje smo obilazili prvi put susretali sa stanjem u kojem se našao moj mališan.

Alergije su i dalje neotkriveno područje medicine, a djece i odraslih koji su pogođeni ovim problemom, nutritivnim, tako i ihnalacionim alergijama, sve je više.

Na putu ka jačanju imuniteta mog djeteta susretala sam se sa svakakvim predlozima i metodama. Kad je zdravlje u pitanju nije dovoljno da vjerujete ljekarima i pridržavate se njihovih savjeta, morate tome da se posvetite maksimalno. Ljudi vam preporučuju ljekare iz drugih oblasti, alternativnu medicinu i tehnike u koju sumnjate, nadriljekare i razne metode bapskog liječenja.

A roditelj bolesnog djeteta je očajan, izgubljen u moru informacija, obasut emocijama, umoran, nenaspavan, a neophodno je da trezveno razmišlja kako bi odabrao ono što je najbolje za njegovo dijete. Ne samo da je potrebno da razmišlja i odlučuje, već je nekad možda i važnije – da osjeća. Jer jedino roditelj može da osjeća sopstveno dijete i u bolestima za kojih lijekova nema – da osjeti stanje i promjene kod djeteta.

Alergije i atopijski dermamtitis danas pogađaju svako četvrto novorođenče. Obično se javljaju u periodu drugog i trećeg mjeseca života. Atopijske bolesti su međusobno povezane tako da je između astme, alergijskog rinitisa, alergija i ekcema – tanka nit. Nje utvrđeno šta uzrokuje jednu ili drugu dijagnozu, nije dokazano koji su konkretni okidači, ali pad imuniteta ih može probuditi. Kod beba je to slučaj sa rastom zubića, tako da se ekcem često povezuje upravo sa nicanjem prvih zuba.

Alergije koje su zadesile moje dijete na početku trećeg mjeseca nisu se mogle dokazati dva mjeseca. Kožne probe nisu pokazale prisustvo alergija, a kako je ekcem zahvatio cijelo tijelo, a dijete je bilo na terapiji te ni analize putem krvi nisu uspjele. U periodu kada se ekcem doveo pod kontrolu, a dvije nedjelje poslije upotrebe antihistaminika i kortikosteroida, nutritivna i inhalaciona analiza je pokazala alergije na: kazein (mliječni protein) , pšenicu, raž, paradajz, bjelance i žumance, soju, kikiriki. Beba je do tada koristila samo mlijeko, tako da nikada nije bila u kontaktu sa ostalim alergenima. Bili smo očajni i zabrinuti kako će se beba prehraniti. Odmah smo izbacili mlijeko, ali pri uvođenju novih namirnica, pirinčanog mlijeka i bebi mliječne formule koja se proizvodi na bazi kukuruza, zatim uvođenja čvrste hrane: šargarepe, pirinča, krompira… alergija je umjela da se ispolji na koži, bez ikakvih pravila, nekada odmah, nekada poslije pet dana. Bilo je različitih objašnjenja: jedni su govorili da organizam, oslabljenog imuniteta, reaguje na novu namirnicu iako ne postoji prisustvo alergija na tu namirnicu, a drugi su mislili da se alergija može manifestovati na namirnicu koja je drugačije termički ne/obrađena.

Mi smo našu borbu dobili poslije dvije i po godine. Na tom putu su nam najviše pomogli probiotici. Ekcemi su se proredili, svi u kući imamo kvalitetnijiji san, alergije su sve manje. Ljekari kažu da se do treće godine završava ta faza alergije i ekcema. Nijedan ljekar nije u mogućnosti da daje dalje prognoze.

Kod alergija se nikad ne zna. Mogu mirovati godinama, a onda buknuti u najjačem obliku. Zato smo obazrivi. Uvijek.

Kada su mi govorili da će proći za dvije do tri godine, činilo mi se kao vječnost, ali prošlo je brzo i dočekali smo ga zdravo. Koža je trenutno mekana, kao u prvim mjesecima života, a sa alergijama pričamo na Vi, i sa poštovanjem im prilazimo. Jer, nikad se ne zna da li će odreagovati na nešto na šta nikad nije.

S jeseni i sa grijnom sezonom koža se buni i krene da reaguje na suv i hladan vazduh, a onda mažemo, mackamo, hidriramo nekoliko puta u toku dana, da bismo, ako je to moguće izbjegli terapiju. Mlijeko koristi u jelima, ali sir, kajmak i pavlaku ne želi ni da proba. Nije se navikao ni na voće, ali i mnoga povrća jer dugo nije smio da ih jede. Ili ima strah da proba ili je mu je teško da prihvati te ukuse. Pecivo i hljeb od bilo kog brašna – slabo konzumira. Svu neodređenu, umuljanu hranu ne želi ni da proba. Samo ako konkretno vidi šta je u tanjiru. Dobro je da meso i ribu ne odbija. Ni krompir. To je uvijek na jelovniku.

Strpljenje je u ovoj borbi veoma važan saradnik.

Izbjegavanje alergena i “okidača”, jačanje imuniteta, san, smirenost  – najvažniji su faktori u borbi sa atopijskim bolestima. Igra jeste bez granica, ali sa ciljem, najvećim zadatkom koji u životu imamo – zdravlje našeg djeteta.